HALAL CERTIFIKAT

S vremena na vrijeme dolaze pitanja vezana za halal certifikat, njegovu ispravnost i pouzdanost, naročito za određene mesne industrije, da li su njihove prerađevine halal samim time što imaju halal certifikat.

Odgovor na ovu temu se može podijeliti u dvije cjeline:

Prva cjelina- halal certifikat za proizvode mimo mesa.
U BiH od 2006. godine djeluje Agencija za certificiranja halal- kvalitete kao institucija Islamske zajednice u BiH sa nadležnostima za halal-certificiranje proizvoda i usluga te edukaciju, savjetovanje i promociju halala.
Aktivnosti halal-certificiranja Agencija provodi u skladu sa zahtjevima nacionalnog Halal standarda BAS 1049- Halal hrana, zahtjevi i mjere. Prema podacima Agencije, trenutno je u BiH 101 kompanija i 5.411 proizvoda halal-certificirano. Najviše kompanija je halal-certificirano u oblasti proizvodnje hrane-njih 85, a halal-ceritifkat posjeduje i 11 hotela i restorana, kao i četiri turističke agencije. (…)
Izvor: Magazine business

Od primjera na šta halal agencija daje halal certifikat su sljedeći proizvodi i usluge: čajevi, voće, povrće, med, ambalaža, hoteli, kozmetika, restorani, šećer, ulja, turističke agencije, voda, žitarice, grickalice, so i začini, jaja, farmaceutski proizvodi i tome slično.
Izvor podataka: Agencija za Halal certificiranje

Šerijatski status ohalaljivanja halala
Ovo što radi halal agencija je bez presedana u historiji islama, ona daje certifikat sa oznakom halal na proizvode i usluge, firme i djelatnosti koje su po islamu u osnovi same po sebi halal. Islam ne obavezuje muslimana da ima dokaz i potvrdu za ono što mu je samo po sebi u islamu dozvoljeno, da je to halal. Odnosno, općeprihvaćen šerijatski princip jeste da su sva hrana kao i svi međuljudski postupci dozvoljeni i halal osim onih za koje imamo dokaz u šerijatskim tekstovima da su haram, poput alkohola, svinjskog mesa, dozvoljenog mesa koje ne ispunjava šartove šerijatskog klanja, kamate, kupoprodaje harama i slično.
Prema tome, ovo je šerijatski neosnovano i sporno. Može se tretirati i novotarijom u međuljudskim postupcima po onim učenjacima po kojima novotarija ulazi i u tu oblast jer se uslovljava za nešto što je u osnovi šerijatski dozvoljeno da dobije halal certifikat od nekoga da bi bilo halal.
Uz to njihov rad stavlja doznanja da proizvodi i usluge koje nemaju halal certifikat su šerijatski sporni i upitni.
Imalo bi smisla da halal agencija za proizvode i usluge koje su svakako po šerijatu halal i dozvoljeni daje certifikat kvalitetnih usluga i zdravih proizvoda jer oni svakako svoje aktivnosti usklađuju sa BAS-om (standardizacijom koja nije šerijatska), a ne da daju tzv. halal certifikat pošto termin halal ima svoju šerijatsku težinu. Skraćeno rečeno, ovo što rade je čista glupost i apsurd jer šerijat nas ne obavezuje da nam neko certifikatom ohalaljuje ono što je svakako halal.

Druga cjelina- halal klanje
Na samom početku govora o ovoj cjelini, da naglasimo da sama ideja i incijativa davanja halal certifikata za klanje zaslužuje pohvalu, međutim, postoje primjedbe u sljedećim stvarima. Halal agencija je postavila uvjete, da bi meso neke mesne industrije bilo halal, da je neophodno da ispuni ni manje ni više nego šesnaest šartova. Šest u toku uzgoja životinja, a deset prilikom klanja (pogledati sliku u prilogu). Dok su kod islamskih pravnika općepoznata četiri šarta šerijatskog klanja:
1- Da osoba koja kolje bude šerijatski punoljetna, musliman (praktikant) ili kitabija (židov ili kršćanin).
Nije ispravno klanje pjane osobe, lude osobe, ateiste, murteda (otpadnika), mnogobošca i slično.
2- Da sredstvo za klanje bude oštro, svejedno bilo od željeza, kamena i slično osim da ne bude od zuba ili nokta.
3- Obaveza je presjeći jednjak, dušnik i najmanje jednu od dvije vratne vene.
4- Izgovaranje bismile (kad musliman kolje) prilikom klanja, a ako se izostavi iz zaborava, meso je dozvoljeno po većini učenjaka.
Za sve spomenute šartove postoje jasni dokazi od ajeta i hadisa.

To što halal agencija ima šesnaest uvjeta a islamski pravnici navode četiri, ne znači da agencija ima strožije i sigurnije uvjete, nego je u pitanju to što su ubacili uvjete vezane za organski zdravu hranu i naveli su uvjete klanja koji šerijatski nisu uvjeti.
Jedan o uvjeta klanja po agenciji je da osoba koja obavlja čin klanja mora biti musliman, psihički zdrav i osposobljen za tu aktivnost. Pored toga što su ograničili osobu za klanje samo na muslimana a muslimanima je dozvoljeno meso i židova/kršćana, u praksi je ustanovljeno i utvrđeno da u mnogim mesnim industrijama koje su dobile certifikat u klaonicama rade Bošnjaci koji ne praktikuju ništa od vjere.
To jeste, njihova odrednica ‘musliman’ se odnosi na nacionalno određenje i porijeklo jer niti klanjaju, niti imaju išta od islama. Ovaj detalj nam stavlja doznanja da zapravo meso mnogih mesnih industrija koje su dobile halal certifikat ne ispunjava šartove šerijatskog klanja što znači da je meso šerijatski sporno. U ovom kontekstu, kod nas se pohvalno izdvajaju dvije mesne industrije, a to su Ovako i Madi za piletinu u kojima klanje peradi vrše ljudi koji imaju namaz- potvrđeni vjernici, što je općepoznato onome ko se zanimao ovom tematikom.

Prema tome, sporna stvar kod davanja halal certifikata od strane halal agencije mesnim industrijama jeste mnoštvo uvjeta za klanje i nezadovoljavanje šarta osobe koje obavlja klanje životinja- da je musliman koji praktikuje vjeru.

Ve billahi tevfik