KRITERIJ PO KOJEM SE ODREĐUJE DA JE NEKO DJELO ZABRANJENO POMAGANJE U GRIJEŠENJU

PITANJE: SELAMUN ALEJKUM WE RAHMETULLAHI WE BEREKATUHU.
ŠEJH PRIJE SVEGA, MOLIM ALLAH DA TE POŽIVI, DA TI DA KORISNO ZNANJE I DA TI DA HAJR I DUNJALUKA I AHIRETA, AMIN,
A ZATIM MOJE PITANJE. RADIM KAO STOLAR. POSAO, KAO TAKAV, DOVODI RAZNE MUŠTERIJE.
DA LI MI JE DOZVOLJENO RADITI NAMJEŠTAJ ZA OSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA, FRIZERSKE SALONE I DRUGE USTANOVE KOJE SU U BITI HARAM?
VEOMA MI JE BITNO DA MI ŠTO PRIJE ODGOVORIŠ, JER MI SE VEĆ NEKI TAKVI POSLOVI NUDE, PA NE BIH DA ULAZIM U NJIH, AKO JE TO HARAM. ALLAH TE NAGRADIO ŠEJH. AMIN.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je ukratko pojasniti kriterij po kojem se određuje da je neko djelo zabranjeno potpomaganje u griješenju.
Naime, Uzvišeni Allah zabranjuje vjernicima da se međusobno potpomažu u griješenju i neprijateljstvu, kaže Uzvišeni u Plemenitom Kur’anu: “I nemojte se međusobno pomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2).

Međutim, postavlja se pitanje kako znati, prepoznati i odrediti da je neko djelo pomaganje u griješenju?
Islamski pravnici obično u svojim fikhskim knjigama navode dva klasična primjera zabranjenog potpomaganja u griješenju:

Prvi – zabrana prodaje oružja u vremenu fitne (sukoba među muslimanima).

Drugi – zabrana prodaje grožđa onome za koga se zna da će od njega napraviti vino.

Zatim, na osnovu ova dva primjera ostavlja se fakihima i učenima da oni vrše kijas na ostale slučajeve potpomaganja u griješenju.

U savremeno doba zbog čestog komuniciranja između muslimana i kjafira, a pogotovo muslimana koji žive kao manjine u kjafirskim zemljama pojavila se potreba da se precizno odredi pravilo ili kriterij po kojem se zna da neko djelo predstavlja zabranjeno djelo potpomaganja u griješenju a ne da to bude procjena, idžtihad svakog alima ponaosob.

Pa tako učenjak Sulejman El-Madžid smatra da kriterij i pravilo zabranjenog potpomaganja u griješenju nije pojašnjen u šerijatskim tekstovima a niti se može na osnovu jezičkog značenja precizirati. Po njemu se ovaj kriterij i pravilo vraća na urf, tj. običaj ljudi i naroda u nekom mjestu, pa ono što ljudi u nekom mjestu smatraju da predstavlja pomaganje u griješenju to je i u Šerijatu potpomaganje u griješenju a i obrnuto.

Međutim, ono što se može prigovoriti ovom tumačenju je da ono u suštini i ne daje rješenje jer ljudi i narod i jesu oni koji dolaze u nedoumicu da li određeno djelo koje rade predstavlja pomaganje u griješenju, pa kako onda da se na njih vratimo. Sa druge strane, šta uraditi kada se oni razuđu, jedni smatraju da jest a drugi da nije, da li onda gledati na čemu je većina i kako to utvrditi to na terenu, koliko ljudi i koje ljude pitati.

Ono što sam mogao istražiti i utvrditi je da je najbolje po ovom pitanju ono do čega je došao “Kolegij fakiha Sjeverne Amerike” na svojoj petoj sjednici koja je održana 1428. hidžretske u Bahrejnu. Naime, nakon dugih rasprava i veoma dugog istraživanja ovog pitanja između članova ovog kolegija rezime onoga do čega su došli je sljedeće:

Pomaganje u griješenju i neprijateljstvu se može podijeliti na četiri vrste:

Prva vrsta – direktno i namjerno pomaganje u griješenju, poput toga da neko dadne (proda) drugom alkohol sa namjerom da ga pomogne u njegovom pijenju.

Druga vrsta – direktno i nenamjerno pomaganje u griješenju, poput toga da se prodaju haram stvari koje se inače ne mogu upotrebljavati u nečemu što je halal, iako nije namjera prodavača da pomaže u upotrebi harama sama činjenica da se ne može upotrebljavati osim u haramu predstavlja njegovo znanje da će se koristiti u haramu.

Treća vrsta – indirektno pomaganje u griješenju ali sa sigurnim znanjem da se upotrebljava u griješenju, poput toga da neko dadne drugom novac a zna sigurno da će njime kupiti alkohol. Znači, davanje novca je u osnovi halal a on se može koristiti i u halalu i u haramu, međutim ovde onaj koji daje zna sigurno da će se on utrošiti u haramu, tj u griješenju prema Allahu.

Četvrta vrsta – nenamjerno i indirektno pomaganje u griješenju, poput toga da neko proda nešto što se može koristiti i u halalu i haramu a nema namjeru da ga pomaže u haramu niti zna da će ga upotrijebiti u haramu, na primjer da neko da drugome novac ne sa namjerom da kupi alkohol, pa ako kupi alkohol i popije ga nema grijeha onaj koji mu je dao novac jer nije nijetio da ga pomogne u haramu niti je znao da će ga potrošiti u haramu.

Pod ovu četvrtu vrstu ulaze kupoprodaje i iznajmljivanja koje se vrše sa kjafirima i muslimanima grješnicima uopćeno, kao i davanje sadake istima osim onda kada sigurno znamo da će se prodana stvar ili sadaka upotrijebiti u haramu.

Nakon izloženih gore spomenutih četiri vrste pomaganja u griješenju “Kolegij fakiha Sjeverne Amerike” je donio odluku da su prve tri vrste zabranjene a četvrta dozvoljena koja je nenamjerna i indirektna.

Ovaj način klasificiranja i dijeljenja pomaganja u griješenju shodno direktnosti, namjeri i znanju o pomaganju predstavlja najprecizniji kriterij na osnovu kojeg se može utvrditi i odrediti kada neko djelo predstavlja zabranjeno pomaganje u griješenju.

Pa ako ovaj kriterij spustimo na primjere koji su nam došli u pitanju, tj. pravljenje namještaja za osiguravajuća društva, frizerske salone i druge ustanove koje su u biti zasnovanje na haramu, odgovor bi bio sljedeći:

Ovi primjeri podpadaju pod treću vrstu, tj. pravljenje namještaja za osiguravajuća društva, frizerske salone i druge ustanove koje su u biti zasnovanje na haramu je indirektno pomaganje u griješenju ali onaj koji ih pravi zna sigurno da će ih ove ustanove upotrebljavati u haramu, te prema tome pravljenje namještaja istima predstavlja zabranjeno potpomaganje u griješenju. Ve billahi tevfik.