LIJEČENJE CRNOM MAGIJOM
– Selam alejkum. Htio bih vas pitat da li je u Islamu dozvoljeno liječiti crnom magijom jer sam slučajno negdje na radiu čuo nekog čovjeka iz Crne Gore koji kaže da izučava Kur'an i daje amajlije svojim mušterijama i neke vode kao da ih odbrani od monstruma. Ima li u tome istine i potpore učenja Islama?
ODGOVOR: Alejkumusselam.
Ono što ti nazivaš crnom magijom u islamu se to zove sihr. A sam sihr, bavljenje sihrom, njegovo učenje i liječenje njime islam na poseban način tretira.
Naime, sve vrste sihra su zabranjene, kaže Uzvišeni: “I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bezAllahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće udjela na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!”. (El-Bekare, 102) Riječi Uzvišenog “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” i “Iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće udjela na onome svijetu imati” ukazuju da je sihr haram i da je bavljenje sihrom kufr.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim ubrojao sihr u sedam upropaštujući grijaha.
Šerijatska kazna za onoga ko se bavi sihrom je ubistvo.
U vjerodostojnim predajama je prenešeno od troje ashaba da su ubili sihrbaza, od Omera, Hafse i Džunduba, radijallahu anhum.
Prema tome, djelo sihra svejedno bilo učenjem, poučavanjem ili bavljenjem je djelo kufra sa kojim se izlazi iz islama jer je sihr zasnovan na činjenju ibadeta nekome drugom mimo Allaha.
Takođe, vadžib je ubiti sihrbaza kada se potvrdi da je sihrbaz jer se njegovo zlo prenosi na čitavu zajednicu.
Imajući u vidu spomenuto, nije dozvoljena upotreba sihra u bilo koju svrhu pa i za liječenje, jer je sihr ništavan u svim njegovim oblicima, predstavlja grijeh i neposlušnost Uzvišenom te ne može biti put i sredstvo koje vodi u hajr.
Onaj ko je opsihren ili hoće da se sačuva od sihra on ne treba da se sa sihrom liječi ili da se sihrom čuva od sihra, jer se zlo ne otklanja sa zlom niti kufr sa kufrom, nego je na njemu da zlo sihra otklanja sa hajrom putem šerijatske rukje ili učenjem zikrova i praktikovanja vjere.
Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o nešretu, tj. liječenju sihra sa sihrom, pa je odgovorio: “To je djelo šejtana”. Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed od Džabira, radijallahu, a Albani i Šuajb Arnaut su ga ocijenili vjerodostojnim.
Sihr se liječi učenjem Kur'ana, dovama i dozvoljenim lijekovima a ne sa sihrom.
Pravljenje i nošenje bilo kakvih hamajlija sa kojima se ljudi žele čuvati od sihra, uroka i slično, takođe nije dozovljeno. A shodno od čega se prave i šta se na njima piše hamajlije mogu biti kufr sa kojim onaj ko ih pravi izlazi iz islama, ili u najblažem obliku su zabranjene ako se na njima pišu kur'anske sure ili Allahova imena.
Prema tome, islam zabranjuje sihr i crnu magiju u bilo kom obliku svejedno zbog zaštite, radi liječenja ili otklanjanja zla. Onaj ko to pripisuje islamu je lažljivac, šarlatan i nadriljekar od koga je ova vjera čista. Ve billahi tevfik.
