OPHOĐENJE SA NEVJERNICIMA

PITANJE: Esselamu alejkum.
Imam jedno pomalo neobično pitanje….Naime, ja živim u okruženju gdje su većinski dio stanovnistva kršćani i od kako sam se pokrila, često me komšije (kršćani) sretnu i pitaju da li bih molila se za njih Bogu za sreću, čak me je jedna poznanica zamolila da proučim njenom tek rođenom sinu nešto od svoje vjere; iako ona posjećuje crkvu i sve to, ona je samo čekala mene da vidi da bih nešto proučila, što sam i učinila; da li sam ispravno postupila? Ja zaista nekad ne znam ni što im odgovoriti…najčešće dovim Allahu da ih Uputi na Pravi Put, a mene da postupim ispravno. Pa se vama obraćam da mi kažete šta činiti u takvim situacijama, da li doviti za njih ili ne (je li to ispravno sa šerijatske strane)?
Da vas Allah nagradi i spusti Svoju milost na nas…amin!

ODGOVOR: Alejkumusselam.

Najbitnije što bi jedan musliman trebao znati po pitanju ophođenja prema kjafirima(nevjernicima) sa kojima muslimani nisu u ratu se može podijeliti na četiri vrste djela. (uzeto i preuređeno iz knjige “Et-Teamulu mea gajril-muslimin” – Ophođenje sa nemuslimanima, dr. Abdullah Et-Tariki, str. 81 – 84)

Prva vrsta: Djela koja predstavljaju kufr i izlazak iz islama:
– Potpuna privrženost kjafirima tako da musliman postane jedan od njih svojom vanjštinom i unutrašnjošću.

– Ljubav prema kjafirima zbog onoga na čemu su oni od njihove vjere, zadovoljstvo sa onim što oni rade i radost i želja da oni pobijede i nadvladaju muslimane.

– Pomaganje kjafira u njihovom ratu protiv muslimana učestvujući i boreći se u redovima njihove vojske protiv muslimana.

Druga vrsta: Djela koja predstavljaju veliki grijeh, a u određenim slučajevima mogu izvesti iz islama:
– Uzimanje kjafira kao bliske pomoćnike, saradnike i savjetnike (uglavnom se odnosi na vladare, namjesnike, ministre i slično).

– Pretjerano veličanje kjafira i uzdizanje onoga što je kod njih.

– Ulazak u njihovu vlast bez nužde ili potrebe od koje se očekuje korist za islam i muslimane.

– Učestvovanje sa njima u njihovim vjerskim obredima radi uljudnosti.

– Činjenje istigfara (traženje oprosta od Allaha) preminulim kjafirima i dovljenje Allahu da im oprosti.

– Oponašanje kjafira u njihovim vjerskim obilježjima i praznicima, poput nove godine, uskrsa, božića.

– Čestitanje kjafirima njihovih vjerskih obilježja i praznika.

Treća vrsta: Djela koja se kreću između harama i pokuđenosti
– Hvaljenje kjafira bez opravdanog razloga ne gledajući na vjeru.

– Prijateljovanje i bliskost (ovo je haram).

– Potpuno povjerenje u njih.

– Raditi kod kjafira posao u kojem je musliman ponižen.

– Nazivanje selama kjafirima.

– Oponašanje kjafira u onome što
je specifično samo za njih od običaja, njihovog izgleda i slično.

– Upućivanje dove Allahu da da kjafirima (ili nekom određenom kjafiru) dug život, sigurnost, ponos i pobjedu.

Četvrta vrsta: Djela koja je dozvoljeno činiti prema kjafirima:

– Ophođenje prema njima na lijep način sa blagošću, naročito sa onim kjafirima sa kojima se živi u miru.

– Davanje sadake kjafirima koji imaju potrebu za tim.

– Davanje poklona kjafirima i primanje poklona od njih.

– Upućivanje saučešća kada ih zadesi nevolja i musibet ali na propisan način (bez dovljenja Allahu da im oprosti i da im se smiluje).

– Uzvraćanje pozdrava uopćeno kao i selama kada nas poselame potpunim selamom.

– Poslovno i trgovačko ophođenje sa njima u onim stvarima koje su šerijatski dozvoljene.

– Iznajmljivanje stanova i objekata kjafirima pod šartom da u njima ne rade ono što je šerijatski zabranjeno (poput otvaranja kafana, restorana sa svinjenitinom, alkoholom i slično).

– Zapošljavanje kjafira kod muslimana u onim poslovima za kojim imaju potrebe da im oni rade.

– Putovanje u kjafirske zemlje radi ispunjenja Šerijatom dozvoljenih radnji uz šart da musliman u tim zemljama može ispoljavati obilježja svoje vjere (namaz, post, zekat i hadž, a po nekima nošenje hidžaba, puštanje brade i slično).

– Boravak u kjafirskim zemljama pod šartom da musliman može ispoljavati obilježja svoje vjere (namaz, post, zekat i hadž, a po nekima nošenje hidžaba, puštanje brade i slično).

– Zijaret kjafira radi opravdanog cilja (poput dawe, posjete bolesnika, posla i slično).

– Biti uopšteno samilostan prema njima kao živim bićima.

– Sklapati sa njima dogovore i živjeti sa njima u miru kada to oni traže od nas.

– Miješanje sa njima kada to situacija zahtijeva ali bez oslanjanja na njih.

– Da se muslimani okoriste od njihovog znanja, nauke, tehnologije i administrativnog sistema.

– Jedenje njihove hrane koja je nama šerijatski dozvoljena i ženjenje žena Ehlul-kitabija.

– Povjeravanje kjafirima da rade određene poslove kod muslimana.

Sve ovo što je spomenuto zasnovano je na dokazima Kur'ana, Sunneta i postupaka ashaba čije navođenje i pojašnjavanje bi uzelo puno prostora i vremena.

Prema tome, iz gore spomenutog se može razumjeti da ti nije dozvoljeno ili u najmanju ruku pokuđeno ti je da doviš svojim komšijama kršćanima za sreću. A nema smetnje da njihov zahtjev proučiš njima ili njihovoj djeci nešto iz Kur'ana, jer ako je dozvoljeno da se njima uči rukja radi liječenja, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu mutefekun alejhi, tako nema smetnje ni u ovome.

A to što si najčešće radila, tj. što si dovila da ih Allah uputi na pravi put, to je jedno od najboljih djela koje možeš uraditi za njih. Pa tako sve druge vrste radnji i ophođenja sa njima trebaš vraćati na ono što je gore spomenuto od četiri vrste djela u ophođenju prema kjafirima. Ve billahi tevfik.