POBAČAJ PLODA ZAČETOG SILOVANJEM
Živimo u vremenu slabosti i poniženja islamskog ummeta čiji pripadnici su postali plijen raznoraznih nasilnika i siledžija koji oskrnaviše čast mnogih muslimanki. Sa druge strane, pozivaju se zemlje kufra nad muslimanima sa svih strana, tako da su mnoge muslimanke postale cilj divljih ljuskih zvijeri, bili smo svjedoci toga u Bosni, Filipinima, Čečeniji, Eritreji, a danas u Iraku i Afganistanu.
Šta da radi muslimanka koja zatrudni nakon silovanja, kakav je propis djeteta ako ga rodi i kolika je odgovornost silovane muslimanke u svemu tome.
Odgovor na ova pitanja možemo rezimirati u nekoliko tačaka[1]:
1. Silovana muslimanka nema grijeha u onome na što je prisiljena, jer ako nema grijeha onaj koga prisile na riječi kufra preče je da nema grijeha u prisili na zinaluk koji je manji grijeh od riječi kufra. A dokaz da nema grijeha je hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah oprostio mom ummetu grijeh učinjen greškom, iz zaborava i prisile”.[2]
2. Dijete koje rodi muslimanka a začeto je silovanjem od strane nevjernika se smatra muslimanom, jer dijete slijedi boljeg roditelja po vjeri, kao što je poznato u islamskom pravu, jer Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svako novorođenće se rađa na fitri (tevhidu, islamu).”[3]
3. Abortus ploda začetog silovanjem možemo podijeliti u dva perioda kao i prethodne mes'ele:
Prvi period: prije udahnuća duše
Dozvoljen je pobačaj uzimajući u obzir sljedeće stvari:
1. Pobačaj ploda začetog silovanjem je olakšica koja se daje radi nužde, naročito u prvim danima trudnoće, jer je sam čin silovanja jak uzur muslimanki i njenim roditeljima da mrze taj plod, koji je posljedica prisile, i da ga se žele riješiti.
2. Imajući u vidu da mnogi učenjaci dozvoljavaju abortus prije udahnuća duše ili do četrdeset dana ženi koja nema opravdanja za to, pa tako koliko god je opravdanje jače i veće olakšica za abortus je jača.
3. Silovana muslimanka ima opravdanje za abortus jer je bila prisiljena, a dijete koje bi se rodilo, činilo bi njoj i njenim roditeljima štetu i neprijatnosti čitav život.
4. Ženi je učinjen zulum samim silovanjem, pa ako bi joj zabranili da pobaci plod začet haramom bez njene volje, učinili bi joj još jedan zulum prisiljavajući je da trpi štete i neprijatnosti od tog djeteta čitav život.
Drugi period: poslije udahnuća duše
Složna je savremena ulema da nije dozvoljen pobačaj ploda začetog silovanjem poslije udahnuća duše, jer se to ubraja u ubistvo nevine duše koju je Uzvišeni zabranio nepravedno ubiti, na što upućuju Kur'an i Sunnet.
Ve billahi tevfik.
(preuzeto iz knjige: “U islamu je odgovor na sva pitanja i sve probleme” str. 403-404)
[1] Ahkamul-dženin (175-179).
[2] Bilježi ga Ibn Madždže (2045), Ed-Darekutni (4/171), Ibn Hibban (7219), El-Bejheki (7/356) i Hakim; hadis su Ibn Redžeb, Hakim i Ez-Zehebi ocijenili vjerodostojnim, pogledaj Džami'u-l-‘ulumi vel hikemi (2/361).
[3] Bilježi ga Buharija (129-6) i Muslim (4803).
