MOGUĆNOST OPĆENJA DŽINA SA ŽENAMA LJUDI

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

Kaže Uzvišeni Allah: „U njima će biti one (hurije) koje predase gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo“ (Er-Rahman, 56). U tefsiru ovog ajeta kaže šejh mufessira Ibn Džerir Taberi (Tefsir Taberi, 23-64): „Da sa njima (hurijama), prije njih, nije polno općio ni čovjek ni džin“.

Odnosno, uzvišeni Allah negira da je iko od ljudi i džina polno općio sa hurijama. A Allah, subhanehu ve te’ala, ne hvali nešto spominjanjem onoga što je nemoguće da se desi. Pa tako i u ovom ajetu, da je nemoguće da se desi intimni odnos između džina i žene od ljudi onda u navođenju istog nema fajde (koristi), takođe, to onda ne bi bila pohvalna osobina hurija.

Slično ovome je da nije pohvalna osobina reći za radni stol da ne čini zulum (nepravdu) svojim službenicima koji sjede za njim, jer je ne moguće da radni stol čini zulum. Za razliku od riječi: da taj i taj direktor ne čini zulum svojim službenicima, ovo je već pohvala za njega jer je zulum od direktora moguć da se desi.

Znači, pošto Uzvišeni Allah negira u spomenutom ajetu da sa hurijama prije dženetlija nije polno općio ne samo čovjek nego ni džin, to ukazuje da je intimni odnos među njima moguć, u protivnom hvaliti hurije time nema smisla ni fajde, a Allahov govor je iznad toga da bude lišen fajde (koristi).

Druga stvar, uporedno navođenje i spajanje džina sa čovjekom u ajetu „ni čovjek ni džin nije dodirnuo“ ukazuje da je polni odnos džina sa ženom (od ljudi) STVARAN I REALAN kao što je stvaran i realan čovjeka sa ženom. Na ovom stavu je džumhur (većina) učenjaka.

Kaže Ibnul-Dževzi u tefsiru „Zadul-mesir“ (5/467): „U ajetu je dokaz da džin može polno općiti sa ženom kao čovjek“. Ovo isto značenje potvrđuju i dokazuju sa ovim ajetom učenjaci El-Alusi i El-Beka’i u svojim tefsirima.

Kaže Ibn Tejmije u Medžmu’ul-fetava (13/82) govoreći o kontaktiranju ljudi i džina: „Nekad ovi (ljudi) čine uslugu onima (džinima) u ostvarenju njihovih ciljeva, a nekad oni (džini) ovima (ljudima) u ostvarenju njihovih ciljeva.

Džin donese čovjeku ono što hoće od slika, imetka ili ubistva njegovog neprijatelja, a čovjek bude pokoran i poslušan džinu, nekad mu sedždu čini, nekad čini sedždu onome čemu naredi džin da je čini, nekad mu se prepusti pa on sa njim polno opći. A takođe džinice, neke od njih koje služe čovjeka žele od njega ono što žele žene ljudi od ljudi (polni odnos). Ovo se često dešava kod muških i ženskih džina, mnogi muški džini polno opće sa ženama ljudi kao što ljudi opće sa njima, a ponekad to rade sa muškarcima (od ljudi)“.

Ovo su riječi provjerenih i pouzdanih učenjaka Ummeta koji dobro poznaju Kur’an, Sunnet i stvarnost.

Zato nema ibreta u riječima onih koji tvrde da ono što se desi između čovjeka i džina od polnog odnosa ili predigre da su to fantazije, halucinacije, zamišljanja, zone psihičkog i slično, tj. da to nije stvarni i realni polni odnos i kontakt. Jer najjači argument sa kojim se negira mogućnost polnog odnosa između džina i čovjeka je to što su stvoreni od različih tvari, tj. džini su stvoreni od vatre a ljudi od zemlje (gline).

Na ovaj argument je autor veoma kvalitetne knjige iz oblasti svijeta i propisa vezanih za džine „Akamul-merdžan fi ahkamil-džan“ (1/79) Bedruddin Eš-Šibli hanefijski učenjak iz Damaska odgovorio jednostavno i ubjedljivo. On kaže da su se džini, iako su u osnovi stvaranja prvotno nastali od oca džina Iblis kojeg je Allah stvorio od vatre, promijenili sa jedenjem, pijenjem, rađanjem i porodom isto kao što su se potomci Ademovi promijenili u odnosu na svoju osnovnu supstancu od koje je stvoren otac čovječanstva Adem, tj. zemlju ili glinu.

Znači, svi džini osim njihovog praoca nisu stvoreni od vatre kao što ni svi ljudi mimo Adema nisu stvoreni od gline (zemlje). Došlo je u hadisu kojeg bilježi Ahmed u Musnedu (sa dobrim senedom – Šuajb Arnaut) da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvativši šejtana koji mu se ispriječio u toku namaza i počeo ga daviti tako da je osjetio hladnoću jezika, u rivajetu hladnoću pljuvačke.

Takođe, u hadisu mutefekun alejhi je došlo da se šejtan može kretati kroz ljudsko tijelo venama kroz koje teče krv. A ovo znači da je šejtan u svom izvornom obliku odnosno vatri, od koje je stvoren otac džina, ne bi njegov jezik ili pljuvačaka bili hladni, niti bi čovjek mogao izdržati i podnijeti njegovu vatru prilikom kretanja kroz ljudsko tijelo.

Ve billahi tevfik