SLABOST HADISA O OBAVEZI HIDŽRE

Prenešeno je nekoliko hadisa o obavezi hidžre u kojima je došlo sljedeće:

– da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odriče svakog muslimana koji živi sa mušricima

– da Allah ne prihvata djela muslimana sve dok ne učini hidžru

– da onaj ko živi sa mušrikom ili stanuje sa njima, da je poput njih

– da onaj ko živi ili stanuje sa njima nije od nas

– da hidžra ne prestaje sve dok ne prestane tevba i sve dok je borbe protiv neprijatelja

Svi ovi hadisi imaju slabosti po stručnjacima hadisa (osim što većina muhadisa ocjenjuje prihvatljvim hadis Behz ibn Hakima) iako ih je šejh Albani ocijenio vjerodostojnim ili dobrim, jer je to učinio na osnovu mnoštva slabih rivajeta.

Detaljnije navođenje tekstova i ocjene tih hadisa:

Prvi – Od Džerira el-Bedžlija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Ja se odričem svakog muslimana koji živi sa mušricima“, upitaše: Zašto Allahov Poslaniče? „Ne treba da vatra (ognjište) jednog vidi vatru (ognjište) drugog“, reče on.

Biželje ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesai. Kaže Buharija, Ebu Hatim, Ebu Davud, Tirmizi i Darekutni da je hadis mursel, tj. slab.

Drugi – Od Behz ibn Hakima od oca od djeda, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Ne prihvata Uzvišeni Allah djelo od mušrika, koji je činio širk, nakon što primi islam, sve dok ne napusti mušrike i ode živjeti sa muslimanima“

Bilježi ga Ibn Madže, Nesai i Ahmed. Sened mu je dobar, tako ga ocjenjuju Hakim, Zehebi i Albani. Na osnovu toga što je sened od Behz ibn Hakima od njegovog oca od djeda na stepenu dobrog hadisa, prihvatljivog kod mnogih muhaddisa.

Treći – Od Semure ibn Džunduba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Ko živi zajedno sa mušrikom i stanuje sa njim, on je poput njega“

Bilježi ga Ebu Davud, a kaže Ibn el-Kattan el-Fasi da je sened potpuno nepoznat, također, kaže Zehebi da mu je sened taman, da se ne može podići na stepen propisa. A Šu’ajb Arnaut pojašnjava da je sened ovog hadisa zasnovan na lancu nepoznatih i slabih ravija, što znači da je jako slab. U lancu prenosilaca su četiri slabe ravije.

Četvrti – Od Semure ibn Džunduba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Ne stanujte sa mušricima i ne živite sa njima, jer onaj ko stanuje sa njima ili živi sa njima, nije od nas“.

Bilježe ga Taberabi, Hakim i Bejheki. U njegovom lancu je Ishak ibn Idris el-Esvari koji je metruk (jako slab) bez razilaženja, a kaže Ibn Me’in: „Lažljivac, izmišlja hadise“.

Peti – Od Muavije, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Hidžra ne prestaje sve dok ne prestane tevba, a tevba se ne prekida sve dok Sunce ne izađe sa zapada”, a u rivajetu: ” Hidžra ne prestaje sve dok je borbe protiv neprijatelja”.

Bilježi ga Ebu Davud, Nesai i Ahmed, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim na osnovu drugih rivajeta. Ispravno je da je hadis slab zbog nepoznatog stanja ravije Ebu Hinda el-Bedželija. Za tog raviju kažu Zehebi i Ibn el-Kattan da je medžhul, tj. nepoznat.

Ovi hadisi, pored njihove slabosti, u općoj formi mogu biti i uzimaju se kao argumenti propisanosti hidžre, s tim da se pojedinačne prijetnje (odricanja od njega, da nije od nas, da mu se djelo ne prima i slično) mogu odnositi samo na onoga ko ispuni šartove obavezne (vadžib) hidžre a neće da je učini. Ostaje upitnost dokazivanja spomenutih prijetnji sa slabim hadisima.

Naime, hidžru iz neislamskog mjesta u islamsko je vadžib učiniti pod dva šarta:

1- da musliman ne može ispoljavati obilježja (vadžibe) islama u neislamskom mjestu gdje živi

2- da ima materijalne i fizičke mogućnosti da učini hidžru

Mimo ovog stanja, hidžra je mustehab a ne vadžib.

Detaljnije o propisu vršenja hidžre, tj. kada je vadžib a kada mustehab, govoru uleme i stanjima hidžre, pročitaj na ovom linku:

KADA I KOME JE VADŽIB DA UČINI HIDŽRU IZ KJAFIRSKOG MJESTA?

Ve billahi tevfik.