FIKHIbadetiNamazPITANJA I ODGOVORI

STAV UČENJAKA O KLANJANJU U DŽEMATU

STAV UČENJAKA O KLANJANJU U DŽEMATU

– Es-selamu alejkum ve berekatuhu,
Ja Vas molim da mi odgovorite da li Imam ima pravo da donese odluku da prestane da se klanja sabah namaz u medžlisu pošto samo jedan džemat dolazi stalno na sabah namaz i da li je to u skladu sa šerijatom i svim ostalim što ima veze sa Islamom.

ODGOVOR: Alejkumusselam.
Odgovor na ovo pitanje se vraća na dvije mes’ele: propis klanjanja muškaraca u džematu i ko je dužan da se odazove džematu.

Oko propisa klanjanja muškaraca pet propisanih namaza u džematu učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (“/126) pet mišljenja učenjaka:

Prvo – da je klanjanje u džematu fard ajn, tj. stroga obaveza svakog muslimana. Ovo je stav Evza’ija, Ahmeda, skupine muhaddisa šafijskog mezheba, poput Ebu Sevra, Ibn Huzejme i Ibnul-Munzira.
Drugo – da je klanjanje u džematu šart valjanosti namaza. Na ovome je Davud zahiri i neki drugi učenjaci.
Treće – da je vadžib ali ne šart valjanosti namaza. Ovo je rivajet od Ahmeda.
Ćetvrto – da je klanjanje u džematu farz kifaje, tj. ako ga obavi skupina spada odgovornost sa ostalih. Na ovome je Šafija i većina njegovih učenika, a ovo je i stav mnogih učenjaka hanefijskog i malikijskog mezheba.
Peto – da je klanjanje u džematu potvrđeni sunet. Ovo je stav ostalih učenjaka, između ostalih to je zvanični stav malikijskog i hanefijskog mezheba.

Međutim, sa strane dokaza najbliže je da je klanjanje u džematu vadžib na čemu je imam Ahmed u jednom rivajetu od njega.

A od jasnih i nedvosmislenih dokaza da je klanjanje u džematu vadžib su:

Prvi: hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je neki slijepac došao Poslaniku, sallallahu laejhi ve sellem, i rekao mu da nema vodiča koji će ga voditi u mesdžid te je tražio da mu da olakšicu da klanja u svojoj kući pa mu je dao olakšicu. Međutim, čim se okrenuo leđima pozvao ga je i pitao: “Da li ti čuješ poziv na namaz?” A na odgovor da čuje rekao mu je: “Onda se odazovi”. Hadis ukazuje na to da ako slijepac kojeg nema ko dovesti u mesdžid nema olakšice da ostavi klanjanje u džematu onda je preče da tu olakšicu nemaju drugi.

Drugi: hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, rekao: “Imao sam namjeru da naredim djeci da naberu granja (za vatru), a zatim naredim da se klanja namaz (u džematu), a onda da zapalim kuće onih ljudi koji ne klanjaju u džematu”. Namjera da se zapale kuće onih koji ne klanjaju u džematu se ne čini radi djela koje je potvrđeni sunet nego zbog ostavljanja onog što je vadžib.
Treći: hadis od Abdullah ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, rekao: “Ko čuje poziv (ezan) i ne odazove se nema mu (potpunog) namaza osim ako ima opravdanje”. Hadis bilježe Ibn

Madže i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocijenili šejh Albani i Šuajb Arnaut.

Ova tri dokaz su dovoljna da prevagnu stav onih učenjaka koji smatraju da je klanjanje u džematu vadžib te da su griješni muslimani koji ga ostavljaju iz neopravdanih razloga.
A što se tiče toga ko je dužan da klanja u džematu, odgovor imamo u gore spomenutim hadisima: “Ko čuje poziv (ezan) i ne odazove se nema mu (potpunog) namaza osim ako ima opravdanje” i “Da li ti čuješ poziv na namaz?” A na odgovor da čuje rekao mu je: “Onda se odazovi”. Znači, u džematu je dužan klanjati onaj ko čuje ezan muezina, naravno ako nije bolestan, musafir ili ima neki drugi sličan opravdan razlog za neklanjanje u džematu.

A ibret u učenju muezina ezan je u njegovom učenju sa prirodnim glasom a ne sa mikrofonom, zvučnicima i pojačalima. U praksi je potvrđeno da se prirodni glas muezina čuje na udaljenosti od oko 1100 metara, znači nešto dalje od jednog kilometra. A ovo znači da svaki musliman koji živi unutar jednog kilometra udaljenosti od mesdžida u kojem se klanja u džematu da je obavezan (vadžib mu je) da klanja svaki farz namaz u tom mesdžidu osim ako ima opravdanje za izostavljanje namaza u džematu, poput bolesti i slično.

Prema tome, na osnovu gore spomenutih mes’ela vaš džemat je dužan da uspostavi klanjanje u džematu, pa makar samo jedan čovjek prisustvovao namazu u džematu, ako stanuje makar jedan džematlija unutar udaljenosti od jednog kilometra od mesdžida. U protivnom niste dužni (iako je mustehab) klanjati u džematu ako su sve džematlije udaljenije od jednog kilometra od mesdžida. Takođe, nije ispravno da se donese odluka o prekidu klanjanja sabah namaza samo zbog toga što jedan te isti džemat dolazi na sabah namaz. Ve billahi tevfik.

Povezani članci

Back to top button

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta