MESO MUSLIMANA I EHLI KITABIJA U NAŠIM KRAJEVIMA

PITANJE 1: Esselamu alejkum.
Čitao sam fetve o jedenju mesa koje je uvezeno od Ehlul-Kitabija (jevreja i kršćana) u islamske zemlje, te da je ono u osnovi dozvoljeno (halal), osim ako imamo dokaz o neispravnosti postupka klanja. Također stoji da bi čovjek pretjerivao, ako bi se raspitivao… Kako ovo na najispravniji način shvatiti i primjeniti u praksu kod nas u Bosni? Da li smijemo kupovati meso po marketima, nevodeći računa ko ga je zaklao, bilo da se radi o mesu koje je uvezeno iz susjedni zemalja ili firmi iz Bosne?

PITANJE 2: Esselamu alejkum.
Imam jedno pitanje, koje me već duže vrijeme zbunjuje, a razlog toga je sledeći. Mnogi moji prijatelji koji slijede sunnet i čvrsto se drže vjere jedu meso i mesne namjernice na kojima ne piše halal, a takođe i po ćevabdžincama jedu ako prodavac ne prodaje alkohola u njima. Iz razloga što smatraju da je to uredu zato što je Bosna islamska zemlja, i svo meso u Bosni proizvedeno i zaklano da je halal.
Ja sam zbunjen jer znam da je muslimanima naređeno da jedu samo ono meso koje je zaklano u ime Allaha dz.s., međutim nemam toliko znanja i ne poznajem dali ima ikakva fetva ili hadis u vezi ovoga? Sve u svemu, moje pitanje je da li je dozvoljeno jesti mesne namjernice i meso u Bosni inače, kako piletinu i ostalo meso za koje neznamo da je 100 % halal ?
Unaprijed vam hvala, i da vas Allah nagradi svakim hajrom. Amin

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O fetvi

Fetvu koja govori „o jedenju mesa koje je uvezeno od Ehlul-Kitabija (jevreja i kršćana) u islamske zemlje, da je ono u osnovi dozvoljeno (halal), osim ako ima dokaz o neispravnosti postupka klanja, također da bi čovjek pretjerivao, ako bi se raspitivao…“ treba razumjeti baš onako kako je i napisano.

Osnova je da je meso (životinja koje su nam dozovljene) od muslimana i Ehlu Kitabija halal po idžmau (konsenzusu) učenjaka, a meso od mušrika, ateista, murteda i ostalih haram. Izlazi se iz ove osnove ako imamo dokaz da zaklano meso koje nam dođe od strane muslimana ili Ehli Kitabija ne ispunjava šartove šerijatskog klanja.

Takođe, tačno je da nas Allah, subhanehu ve te’ala, u osnovi nije zadužio i opteretio da stalno pitamo i raspitujemo se o mesu koje nam dođe od muslimana i Ehli Kitabija. Isto tako nije od ahlaka da muslimana pitaš u njegovoj kući jel mu meso halal ili nije, jer je to vid uvrede, nepovjerenja i sumnje u njegovu vjeru.

Kako ovu fetvu primjeniti u praksu kod nas u Bosni?

Došlo je u fetvi i to smo pojasnili da se izlazi iz ove osnove (da je meso od muslimana i Ehlu Kitabija halal) ako imamo dokaz da zaklano meso koje nam dođe od strane muslimana i Ehli Kitabija ne ispunjava šartove šerijatskog klanja.

Eh, tu je naš problem. Mi imamo jasne i očigledne dokaze da su šartovi šerijatskog klanja kod nas u Bosni a i kod onih od kojih uvozimo van Bosne poremećeni. Primjeri tog poremećaja su općepoznati svima onima koji su se bavili tom tematikom na terenu. Ovo neispunjenje šartova klanja mesa se prvenstveno ogleda u dva šarta: 1- načinu klanja i 2- osobi koja kolje.

Način klanja

Od standardnih načina klanja su: pikovanje, upucavanje raznim vrstama pištolja, udaranje čekićom, strujni udar, onesvještavanje vrelom vodom u kojoj je struja određenog napona, ubodom noža, i mnoge druge vrste takozvanog omamljivanja životinja pri klanju. Nakon omamljivanja životinje pristupi se klanju iste ili joj se odsiječe glava, pri čemu je velika sumnja, a često nema sumnje, da je hajvan (životinja) umro prije klanja čime biva strvina koju je zabranjeno jesti po idžamu učenjaka.

Ovakav način klanja je opća pojava koja se dešava u firmama, mesnicama kao i kod privatnog klanja.

Osoba koja kolje

Od šartova šerijatskog klanja je da osobe koja vrši klanje bude musliman ili Ehli Kitabija.

Ljudi koji se ubrajaju u muslimane (što je doskora bilo nacionalno određenje) u našim krajevima se mogu svrstati u nekoliko skupina u smislu njihove pripadnosti Islamu:

Prva skupina – muslimani koji svoj Islam potvrđuju riječima i praksom, počevši od ruknova Islama (namaza, posta, zekata, …) pa nadalje, brojnost i procenat ove skupine je još uvijek jako mal.

Druga skupina – „muslimani“ po porijeklu, tj. koji potiču iz muslimanske porodice, a koji svoj kufr, ateizam, neznaboštvo, riddet i otpadništvo, sekularizam, komunizam i slično, javno ispoljavaju. Oko kufra ove skupine nema sumnje, s tim da je njena brojnost i procenat takođe mal.

Treća skupina – „muslimani“ po porijeklu, tj. koji potiču iz muslimanske porodice ili roditelja muslimana, a koji su tokom odrastanja doživjeli otpadništvo od vjere, tj. oni ne praktikuju ništa od temelja vjere ali se istovremeno ne deklarišu kao ateisti ili nevjernici. Ovo je najmnogobrojnija skupina „muslimana“ Bošnjaka u Bosni.

Četvrta skupina – muslimani po porijeklu, tj. koji potiču iz muslimanske porodice ili roditelja muslimana, a koji ponekad upražnjavaju neke obrede Islama, tj. ponekad klanjaju i poste, ili ponekad poste ali ne klanjaju, ili daju zekat i sadekatul-fitr ali rijetko klanjaju i poste i slične kombinacije. Brojnost ove skupine je na drugom mjestu, tj. poslije treće. Oko Islama ove skupine učenjaci imaju podijeljeno mišljenje shodno razilaženju oko ostavljača namaza.

Prema tome, nije skriveno koliko je mali broj muslimana koji uopće klanjaju kod nas u Bosni: ili onih koji klanjaju samo za bajrame, ili samo za ramazan i džume, ili klanjaju al šaraju, ili klanjaju bešvakat al ne u džematu, itd. A koliko je onih drugih koji javno i sramno psuju Allaha, vjeru, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju, K’abu i slično. Ili drugih koji ne primjenjuju ništa od vjere: ne klanjaju, niti poste, niti ovo niti ono. Ili trećih koji otvoreno ispoljavaju svoj ateizam i nevjerovanje. A sav ovaj bućkuriš se ubrajaju u muslimane u Bosni.

Kako jesti meso od onog koji je zaklao a njegova pripadnost Islamu je upitna ili nikad nije pao Allahu na sedždu? Još ako se u jednoj osobi spoji ovo dvoje: sporan način klanja kada kolje životinju i nepraktikovanje temelja Islama, prije svega namaza, pa ako je to još i opća pojava među muslimanima u Bosni, a nažalost još uvijek jeste, onda nema sumnje da imamo dokaze da pri klanju hajvana nisu zadovoljeni šartovi šerijatskog klanja, ili da je stanje sumnjivo te da treba provjeravati.

Zato je jedino ispravan način na koji će se musliman sačuvati od ovog sumnjivog mesa i poremećaja sa kojim se izašlo iz osnovne dozvole mesa od muslimana i Ehli Kitabija, da provjerava od koga kupuje i gdje jede meso.

Odgovori na konkretna pitanja

– Da li smijemo kupovati meso po marketima, nevodeći računa ko ga je zaklao, bilo da se radi o mesu koje je uvezeno iz susjedni zemalja ili firmi iz Bosne?

Odgovor: Shodno gore spomenutom, nije dozvoljeno u našim krajevima kupovati mesne proizvode bilo gdje i bilo od koga, nego je obaveza provjeravati i raspitivati gdje se prodaje i čije je meso halal zaklano. A muslimani praktikanti vjere u svakom mjestu kao mještani tog kraja znaju gdje se može kupiti halal meso i koja mesnica ili firma ispunjava šarte islamskog klanja a koja ne.

– Pitanje koje me već duže vrijeme zbunjuje, a razlog toga je sledeći: mnogi moji prijatelji koji slijede sunnet i čvrsto se drže vjere jedu meso i mesne namjernice na kojima ne piše halal, a takođe i po ćevabdžincama jedu ako prodavac ne prodaje alkohola u njima, iz razloga što smatraju da je to uredu zato što je Bosna islamska zemlja, i svo meso u Bosni proizvedeno i zaklano da je halal.

Odgovor: Praksa mnogih tvojih prijatelja je potpuno pogrešna zbog gore navedenog, takođe da li meso halal ili ne to nema veze sa time da li prodavac prodaje alkohol ili ne. Argument te dozvole „zato što je Bosna islamska zemlja“ je vrhunac nepoznavanja šerijatskog tremina darul-islam (islamska zemlja).

Detaljno pojašnjenje ovog termina i njegovog spuštanja na državu Bosnu i Hercegovinu se može pročitati na ovom linku: https://zijadljakic.ba/je-li-bosna-darul-islam-islamska-drzava-ili-darul-kufr-kjafirska-drzava/