“I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim (židovima): ‘Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati. I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti. Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinit ćemo vas brojnijim. Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo. A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše. I Gospodar vaš će vam se opet smilovati: ako se vi ponovo vratite, vratit ćemo se i Mi. A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.” (El- Isra, 4-8)
Oba nereda i obe prijetnje o kojima Uzvišeni govori u ovim ajetima su se već desile i obistinile, o čemu nisam našao razilaženje među mufessirima i učenjacima. S tim da su se učenjaci uveliko razišli oko toga kada se to desilo i posredstvom koje vojske. A ono što se može pročitati i čuti od nekih savremenih učenjaka da postoji mogućnost da se druga prijetnja nije još ostvarila je neprihvatljivo jer nema sumnje da se u tumačenju ovih ajeta
daje prednost ashabima, tabi’inama i onim poslije njih u odnosu na savremene interpretatore Allahove knjige.
Rezime onog što se može naći u tefsirima Taberija, Kurtubija, Ibn Kesira i Ševkanija o tumačenju ovih ajeta, kao i o historijskom slijedu događaja iz historije Ibn Kesira, Ibn Esira i Taberija, je sljedeće:
Kaže Uzvišeni: “I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim (židovima): “Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.”
Obavijestio je Uzvišeni Allah sinove Israilove u Knjizi, tj. Tevratu, da će dva puta činiti nered na Zemlji. Pod neredom se misli na suprostavljanje onome što im je Allah propisao u Tevratu, a pod zemljom se misli na zemlje Šama i Kudsa, tj.
današnje Palestine, a neki kažu da se misli i na Egipat. Prvi od dva nereda se desio ubistvom vjerovjesnika Š’aja’a od strane židova kako se prenosi od Ibn Mesuda i Ibn Abbasa, radijallhu anhum. Drugi kažu zarobljavanjem i utjerivanjem u laž vjerovjesnika Eremije, kako se prenosi od Ibn Abbasa, radijallhu anhuma. Dok treći kažu samim suprostavljanjem propisima Tevrata. A drugi nered je bio sa ubistvom Jahje ibn Zekerija od strane židova.
U sljedećem ajetu kaže Uzvišeni: “I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti.”
Ovi Allahovi robovi koje je poslao da kazne židove su bili nevjernici. Učenjaci imaju više mišljenja na koga se to odnosi: jedni kažu da je to bio Buhtenessar (Nabukodonosor) i njegova vojska. Drugi kažu Džalut i njegova vojska. Treći da je to perzijska vojska a četvrti vojska iz Babilona.
Ova vojska ih je žestoko kaznila ubijanjem i pustošenjem, a mnoge od njih su zarobili i odveli u Babilon.
Onda kaže Uzvišeni: “Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima
i sinovima i učinit ćemo vas brojnijim.”
Nakon što su tevbu učinili, Allah ih je izbavio iz zarobljeništva, dao im državu, vratio moć i slavu koju su prije imali. A kada se ovo desilo? Neki mufessiri kažu nakon tevbe, drugi nakon što su ubili Džaluta, treći kažu kada je ubijen Buhtenessar (Nabukodonosor).
Zatim ih upozorava Uzvišeni da se ne vraćaju neredu kojeg su učinili njihovi preci, pa kaže:
“Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo.”
A zatim kaže: “A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslaćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše”.
Vrijeme druge prijetnje se desilo ubistvom
vjerovjesnika Jahje, alejhisselam, od strane njihovog kralja kojeg je na to djelo nagovorila neka žena. Kaže Ibn Kutejbe da se taj kralj zvao Lahut, dok Taberi navodi da mu je bilo ime Hirdus. A vezano za vojsku koju je Allah poslao da ih kazni neki kažu da je na čelu te vojske bio babilonski kralj Hurdus, dok drugi kažu da je to bila rimska vojska na čelu sa Cezarom. Ta vojska ih je pobila, porobila njihovu djecu i žene i odnijela njihov imetak.
Iz gore spomenutog se razumije da su se dva nereda koja su učinili sinovi Israilovi (židovi) i kazna kojom ih je Allah kaznio desila prije pojave islama.
Postavlja se pitanje da li je njima bilo određeno da urade samo dva nereda na Zemlji ili će činiti još nereda?
Jezički kontekst ajeta ne ograničava njihovo ponašanje na samo dva nereda.
Dokaz za to su riječi Uzvišenog u ajetu poslije gore spomenutog: “I Gospodar vaš će vam se opet smilovati; ako se vi ponovo vratite, Vratit ćemo se i Mi. A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.”
Kažu neki mufessiri da se riječi Uzvisenog:
“Ako se vi ponovo vratite, Vratit ćemo i Mi”
odnose na fesad koji su židovi počinili u vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Naime, proglasili su ga lažljivcem, krili su ono što je preneseno u Tevratu i Indžilu o njegovom poslanstvu i izdali ga nakon dogovora o savezništvu, pa ih je Allah kaznio rukama Arapa.
I se desilo ono što se desilo židovskim plemenima Benu Kurejza, Benu Nedir i Benu Kajnuka od ubijanja, porobljavanja, protjerivanja, uzimanja džizje od onih koji su preostali i poniženja.
Pa tako ostaju riječi Uzvišenog važeće i za današnje stanje i ponašanje židova: “Ako se vi ponovo vratite, vratit ćemo se i Mi”, tj. ako se židovi ponovo vrate sijanju fesada i nereda na zemlji, a toga smo svi svjedoci, Allah će ih ponovo kazniti i poniziti.
Naravno, postoje i hadisi o židovima i pojavi ali ovdje sam se osvrnuo samo na postavljeno pitanje.
Ve billahi tevfik
