UDAJA DJEVOJKE PROTIV VOLJE NJENIH RODITELJA

PITANJE: Esselamu alejkum.
Zanima me da li je devojci, muslimanki, dozvoljeno da se, protiv volje svojih roditelja, uda za vjernika? Znajući da joj neće dozvoliti, je li dozvoljeno da ne pita uopte svoje roditelje ili ima obavezu prema njima? Samim tim što joj nisu dozvolili hidžab, a ona ga nosi  protiv njihove volje, da li je dozvoljeno opet ne poslušati?
Molim Allaha da vas nagradi svakim hajrom!

ODGOVOR: Alejkumusselam.

U ovom pitanju ima nekoliko bitnih tema koje treba pojasniti prije odgovora.

Prvo: Udaja djevojke bez pristanka i volje njenih roditelja (ili sa njihovim pristankom) se vraća na pitanje velija, tj. da li je pristanak velija (oca, brata, amidže, …) da se djevojka uda za određenu osobu šart valjanosti braka prilikom njegovog sklapanja. Džumhur (većina) učenjaka, od kojih su i tri mezheba malikijski, šafijski i hanbelijski, je na stavu da brak sklopljen bez pristanka velija nije ispravan. Dok je manja skupina učenjaka, od kojih su i hanefije u zvaničnom stavu mezheba (a unutar nahefijskog mezheba su tri mišljenja po ovom pitanju ), na stavu da pristanak velija nije šart valjanosti braka, odnosno da žena može samu sebe da uda bez dozvole velija.
Iako i jedni i drugi imaju dokaze sa kojima podupiru svoje mišljenje, ipak ispravan stav je ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da je pristanak velija šart valjanosti braka, jer vjerodostojan hadis presuđuje po ovom pitanju. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema braka bez velija”, hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i ostali, a većina muhaddisa ga ocjenjuje prihvatljivim i vjerodostojnim.

Naravno, ovo pitanje je tema sama za sebe.

Drugo: Nema razilaženja među učenjacima da po pitanju dozvole za udaju djevojke njena majka i svi drugi ženski članovi familije namaju uticaja na dozvolu udaje djevojke, tj. njihova zabrana šerijatski nije mjerodovna, osim naravno sa strane savjeta i upute. Odnosno, velij je muška osoba iz familije djevojke.

Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje ko može biti velij.

Tri mezheba su na stavu da velij može biti samo muška osoba (rodbina) samo sa očeve strane, znači poput oca, brata djevojke, amidže, djeda od oca i drugih koji je nasljeđuju. Dok kod hanefija velij može biti muška osoba (rodbina) i sa očeve i sa majčine strane, tj. može biti i djed po majci, dajdža i slično.

Po ovom pitanju nije prenešen neki šerijatski tekst a složni su učenjaci i jednog i drugog stava da velij može biti muškarac iz uže rodbine (shodno razilaženju među njima) ko bi bio osramoćen ako bi se udala za nekoga ko joj nije dostatan, tj. nije na njenom nivou. Ispravno je, a Allah zna najbolje, da je ono na čemu su hanefije da je taj stav bliži istini, jer muška rodbina i sa očeve i sa majčine strane biva podjednako osramoćena ako bi se ona udala za nekog ko joj ne priliči. Nema razilaženja među učenjacima da je prvi i najpreči velij djevojke njen otac i da se ne prelazi na drugog velija ako je on živ i prisutan.

Treće: Od šartova koji treba da se zadovolje kod velija je između ostaloga i to da bude musliman, a oko njegove pravednosti, tj. da ne bude od onih koji čine velike grijehe (pije alkohol, uzima kamatu, čini zinaluk, ne klanja redovno namaz i slično) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. A konkretno u ovom pitanju nije pojašnjeno kakav je status tvog oca, tj. da li je on uopće sebe smatra muslimanom, da li praktikuje išta od vjere mimo verbalnog deklarisanja i tako dalje, a što bitno utiče na odgovor o onome što pitaš.

Četvrto: Takođe, treba poznavati razlog odbijanja oca da se njegova kćerka uda za nekog prosca kako bi se moglo ispravno prosuditi da li je to njegovo odbijanje prihvatljivo ili spada u tzv. adl, tj. neopravdano odbijanje oca prosca njegove kćerke iako joj je on dostatan (tj. na njenom nivou). Oko pitanja dostatnosti prosca učenjaci imaju podijeljeno mišljenje a ispravno je ono na čemu su malikije, tj. da je dostatnost koja se uzima u obzir samo da prosac bude na nivou djevojke po pitanju vjere, dok sve ostale stvari poput ugleda njegove porodice, njegovog bogastva, posla kojim se bavi i slično ne ulaze u šerijatom potvrđenu dostatnost.

Peto: Zabrana tvojih roditelja da nosiš hidžab, u čemu nije dozvoljeno da im budeš poslušna jer je poslušnost roditeljima samo u dobru a ne u haramu, nema veze sa pristankom velija, tj. tvog oca (ako uzmemo da je musliman), da se udaš za neku osobu. Ovo su dva različita propisa koji nisu usko vezani jedan za drugi. Odnosno, nije ispravno da analogno tome što nije dozvoljeno da im budeš poslušna u njihovoj zabrani da nosiš hidžab da budeš ocu neposlušna u njegovoj zabrani da se udaš za osobu sa kojom on nije zadovoljan.

Sve gore navedeno ukazuje da se na ovo pitanje ne može odgovoriti na osnovu samo onoga što si ti spomenula u pitanju. Nego je neophodno da svoj slučaj izložiš učenoj osobi koja ima ima dovoljno šerijatskog znanja po ovom pitanju kako bi ona procijenila na osnovu tvog stanja da li je tvoj otac šerijatski validan staratelj, a ako jest da li ima opravdanje što ti zabranjuje da se udaš, a ako nije ko je najpreči da ti bude staratelj poslije njega. Ve billahi tevfik.