Razno

UKRAŠAVANJE DŽAMIJA – stavovi mezheba i učenjaka

PITANJE: Esselamu alejkum.
Da li je dozvoljeno ukrašavanje džamije ( ukrašavanje minbera, mihraba, zidova džamija i sl.) sa (geometrijskim i floralnim) ornamentima, ajetima ili dijelovima ajeta, Allahovim imenima i sl. Npr. oslikati i ukrasiti mihrab ornamentima i nekim ajetom ili Allahovim imenom.
Takođe, da li je dozvoljeno uzimati za to novčanu naknadu? Hvala.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Stavovi učenjaka i argumenti po ovom pitanju se mogu rezimirati u sljedećem:

Prvi stav – pokuđenost ukrašavanja džamija zlatom, srebrom, urezivanjem, bojenjem, pisanjem i slično.

Ovo je stav džumhura (većine) učenjaka malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba.

Ovu pokuđenost dokazuju sljedećim argumentima:

– hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije mi naređena gradnja visokih (ukrašenih) mesdžida“. A zatim je rekao Ibn Abbas, radijallahu anhuma: „Vi ćete njih sigurno ukrašavati kao što su Židovi i kršćani ukrašavali“. Hadis i predaju od ashaba bilježe Ebu Davud, Ibn Hibban i Bejheki, a vjerodostojnim su ih ocijenili Ibn Hibban, Albani i Šuajb Arnaut. Predaju od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, bilježi Buharija u svom Sahihu.

– hadis od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ljudi ne budu međusobno hvalisali u (gradnji) mesdžida“. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i Ahmed, Darimi i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Albani i Šuajb Arnaut.

– bilježi Buharija u svom Sahihu da je Omer, radijallahu anhu, naredio gradnju mesdžida i rekao: „Zaštiti ljude od kiše, a čuvaj se toga da bojiš u crveno ili žuto pa da se ljudi time okupiraju“.

– bilježe Abdurrezak i Ibn ebi Šejbe i svojim Musannefima od Ebu Derda’, radijallahu anhu, da je rekao: „Kada budete ukrašavali vaše Mushafe i kada budete uljepšavali vaše mesdžide, zadesiće vas propast“.

– sa strane razuma kažu pogled ili gledanje klanjača u ukrašene dijelove mesdžida odvode ga, okupiraju i zavode od skrušenosti u namazu.

Drugi stav – zabrana ukrašavanja džamija zlatom i srebrom te obaveza da se ti ukrasi uklone kao i bilo koji drugi munker jer to predstavlja rasipništvo, i uzrokuje slamanje srca siromaha, takođe zabrana pozlaćivanja krovova i zidova i obaveza otklanjanja istog osim ako se to ne može izvesti.

Ovo je stav hanabila i šafija u jednom od dva stava unutar mezheba.

Prenosi se od Omera ibn Abdulaziza da čim je postao halifa da htio da skine pozlaćene dijelove sa mesdžida u Damasku, pa kada je obaviješten da se to neće moći izvesti odustao je od toga.

Kada je halifa Velid ibn Abdulmelik ukrasio zlatom Kabu, a bio prvi od halifa koji je to učinio, taj postupak su učenjaci svrstali u omražene novotarije.

Treći stav – preporučenost ukrašavanja džamija sa zlatom, srebrom, urezivanjem, bojenjem, pisanjem ili slično.

Ovo je stav nekih učenjaka unutar šafijskog mezheba i ovo je jedan od dva stava hanefijskog mezheba.

Oni pravdaju svoj stav time što ukrašavanje mesdžida na ovakav način predstavlja veličanje samih mesdžida i oživljavanje islamskih obulježja.

Četvrti stav – da nema smetnje u ukrašavanju mesdžida, njihovom krečenju, bojenju i urezivanju sa raznim skupocjenostima ali mimo (pod šartom da se to ne radi na) mihraba, zida kible, niti desnog i lijevog zida mesdžida, jer ukrašavanje na tim mjestima odvode klanjača od namaza. Na ovim mjestima je mekruh ukrašavanje i uljepšavanje mesdžida.

Ovo je zvanični stav hanefijskog mezheba.

Neki učenjaci prenose da nema razilaženja među islamskim pravnicima da nije dozvoljeno ukrašavanje i uljepšavanje mesdžida (džamija) od imetka koji je dat kao vakuf za gradnju mesdžida i da je onaj ko to uradi obavezan nadoknaditi taj imetak u njegovoj vrijednosti, jer je ukrašavanje zabranjeno, u njemu nema koristi i to se ne ubraja u gradnju.

Zatim su naveli izuzetke od ovog propisa zabrane kod hanefija: da je dozvoljeno ukrašavanje imetkom od vakufa ako postoji bojazana da će osoba kod koje se nalazi taj imetak zbog nepoštenja i nepouzdanosti ili pohlepe za imetkom prisvojiti i uzeti taj imetak sebi, ili ako je ukrašavanje džamije sastvani dio upotpunjavanja gradnje, ili ako sam vakif (onaj koji je uvakufio imetak za gradnju) to radi.

Ovo su stavovi i dokazi učenjaka oko propisa ukrašavanja mesdžida. Shodno argumentima najbliži stav ispravnom je pokuđenost na čemu je džumhur učenjaka.

Iz ovoga proizilazi da je rad i zarađivanje na ukrašavanju i uljepšavanju džamija takođe pokuđen. Ve billahi tevfik.

Naručite novu knjigu: Naručite novu knjigu:

Povezani članci

Back to top button