ULAZAK U WC SA MOBITELOM NA KOJEM JE SNIMLJEN KUR'AN
Ulazak u wc ili nužnik sa mobitelom, kasetom ili cd-om na kojima su snimljeni Kur'an ili sure
PITANJE: Eselamu alejkum! Imam pitanje za vas vezano za mobitel. Danas se mnogo piše i priča kako se čitav Kur'an može snimiti na mobitel i moje je pitanje da li ima išta loše u tome da se snime neke sure na mobitel budući da se s telefonom ulazi na nečista mjesta i kakav je stav islama o tom pitanju? Unaprijed hvala!
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Nema nikakve smetnje da se ulazi sa mobitelom na kojem su snimljeni ajeti, sure ili čitav Kur'an. S tim da ako je na ekranu mobitela snimljen ajet ili Allahovo ime da pred sam ulazak u mjesto obavljanja nužde treba ugasiti ekran.
Dokaz da je to dozvoljeno je kao prvo što nema dokaza da je to zabranjeno, drugo što je ovo poput kaseta i CD-ova na kojima je snimljen Kur'an, a kasete i CD-ovi nemaju propis mushafa ili nečeg na čemu je napisan Kur'an ili nešto iz Kur'ana jer Kur'an snimljen na mobitelu kao i na kasetama i CD-ovima ne predstavlja pisani tekst na papiru i nečemu sličnom.
A treće, koje je i najbitnije, da sam propis unošenja Kur'ana ili nečega na čemu su napisani ajeti ili Allahova imena u nužnik, WC ili kupatilo, je pitanje oko kojeg se islamski pravnici razilaze.
Džumhur učenjaka smatra da je pokuđeno (mekruh) ulaženje u kupatila sa nečim na čemu ima spominjanje Allaha, subhaneh, i to dokazuju onim što prenose autori Sunnena (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže) od Enesa, radijallahu anhu, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bi ušao u nužnik skinuo bi svoj prsten”, a on je hadis u kome ima mahana, kaže za ovaj hadis En-Nesai da je oprečan onome što je prenešeno u svim ostalim hadisima koji su ispravniji od njega a u kojima se ne prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skidao prsten prilikom obavljanja nužde.
A kaže Ebu Davud da je hadis munker (jako slab) i ne može se koristiti kao argument.
Učenjaci koji smatraju da je mekruh izuzimaju iz tog propisa strah osobe da će mu taj predmet ili Kur'an ako ga ne bi unio u nužnik biti ukraden ili izgubljen.
Dok sa druge strane, grupa učenjaka od tabi'ina i ostalih, poput Ibnul-Musejjiba, Hasana El-Basrija, Ibn Sirina i ostalih, uopćeno smatraju da je dozvoljeno na mjesto obavljanja nužde sa čenim na čemu je napisano Allahovo ime.
Takođe, upitan je imam Ahmed o čovjeku koji ulazi u nužnik a uz njega je dirhem na kojem je napisano Allahovo ime, pa je odgovorio da se nada da u tome nema nikakve smetnje.
Prema tome, pošto nema dokaza za zabranu unošenja samog Mushafa (naravno da musliman treba nastojati iz poštovanja prema Allahu i Njegovim imenima da to izbjegava, međutim ovde govorimo da li je griješan ako to uradi) u nužnik, a snimljeni Kur'an na mobitelu, kasetama i CD-ovima ne predstavlja pisani tekst te prema tome nema nikakve smetnje nni zabrane da te stvari unosi u nužnik, kupatilo ili bilo koje mjesto gdje se obavlja nužda.
Ve billahi tevfik.
