VJERODOSTOJNOST HADISA „VIDIO SAM ČOVJEKA IZ MOGA UMMETA“ (san Poslanika savs o djelima koja spašavaju od strahota Sudnjeg dana)

Seid ibn Musejjib, rahimehullah, prenosi od Abdurrahmana ibn Semure, radijallahu ‘anhu, koji kaže: “Sjedili smo jednog dana u Medini kad je došao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, te nam reče: ‘Sinoć sam usnio čudan san:

-Vidio sam čovjeka od mog ummeta kako mu je došao melek smrti da mu uzme dušu, pa dođe njegovo dobročinstvo prema roditeljima te udalji meleka smrti od njega,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je bio izložen patnji u kaburu, pa mu dođe njegov abdest i spasi ga od toga,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta kojeg su opkolili i uzeli meleki kazne, pa dođe njegov namaz i spasi ga iz njihovih ruku,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je skapovao od žeđi, i kad god bi se primakao mome havdu (vrelu, pojilištu) bio bi sprečen i otjeran, pa dođe njegov post mjeseca ramazana te ga napoji i ugasi mu žeđ,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako ide pored poslanika koji su sjedlili u halkama, kad god se primakne nekoj od ti halki bude udaljen, pa dođe njegovo vjersko kupanje (od džunupluka) te ga uze za ruke i dovede da sjedne pored mene,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je bio okružen tminom i mrakom sa svih strana a on je u tom mraku zbunjen, pa dođoše njegov obavljeni hadždž i umra te ga izvede iz tog mraka na svjetlo,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako se rukom štiti i zaklanja od plamena vatre i njene vrućine, pa dođoše njegova sadaka (milostinja) koju je udjelio te napravi pregradu između njega i vatre, te načini hlad nad njegovom glavom,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako se obraća vjernicima, a oni s njim ne govore, pa dođe njegovo čuvanje rodbinskih veza i reče: ‘O vjernici, on je čuvao rodbinske veze pa pričajte i kontaktirajte s njim, te ljudi počeše s njim govoriti i rukovati se,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta kojeg su uhvatile zebanije (meleki koji se brinu za red u Džehennemu), pa dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pa ga ote iz njegovih ruku i dade ga melekima milosti,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako kleči, a između njega i Allaha, dželle šanuhu, je zastor, pa dođe njegovo lijepo ponašanje (ahlak), uze ga za ruku i uvede ga kod Allaha, dželle šanuhu,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta, a knjiga njegovih djela se približi njegovoj lijevoj ruci, pa dođe njegov strah od Allaha, dželle šanuhu, i uze tu knjigu te je stavi u njegovu desnu ruku;

– vidio sam čovjeka iz mog ummeta, a vaga njegovih dobrih djela je lagahna, pa dođoše njegova umrla (poginula) djeca i ojačaše njegova dobra djela,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako stoji na ivici Džehennema, a dođe njegova dova (puna nade) upućena Allahu, dželle šanuhu, i spasi ga od toga, te on prođe,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako pada u vatru, pa dođoše njegove suze koje je prolio iz straha prema Allahu, dželle šanuhu, i spasiše ga,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako je stao na Sirat-ćupriju ( iznad Džehennema) i ljulja se poput palmine grane na jakom vjetru, pa dođe njegovo lijepo mišljenje o Allahu, dželle šanuhu, i učvrsti ga,

– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako pužući ide preko Sirat-ćuprije, nekad poklekne i spotakne se, pa se pridrži. Zatim dođe njegovo donošenje salavata na mene pa ga uspravi, učvrsti mu noge i spasi ga,

– i vidio sam čovjeka od mog ummeta kako dolazi pred Džennetska vrata koja se pred njim zatvoriše, pa dođe njegov iskreni Kelime-i-šehadet (Ešhedu en la ilahe illallah) te mu otvori vrata i uvede ga u Džennet.”

Izvor hadisa: Bilježe ga Taberani u Kebiru, et-Tirmizi el-Hakim u Nevadirul-usul, Ibnul-Dževzi u el-‘Ilelu el-mutenahije (2/697) i Ebu Musa el-Medini u et-Tergibu.

Ocjena hadisa:

Slabim su ga ocijenili: Ibn el-Dževzi i Zehebi zbog slabosti ravija u oba rivajeta hadisa: Hilal ebu Džebele (nepoznat), el-Ferdž ibn Fudale (ne uzimaju mu se hadisi), Alij ibn Zejd (njegovi hadisi su ostavljeni zbog grešaka) i Mahled ibn Abdulvahid (munker-jako slab).

Također, slabim ga ocjenjuje el-Hejsemi u El-Medžme'i u oba rivajeta zbog slabosti ravija, el-Munavi u Fejdul-kadir zbog seneda i ez-Zebidi u el-Ittihafu.

Kaže šejh Albani (Daiful-džami'i 2086) u ocjeni hadisa: „Veoma slab. U njemu poremećaj i u senedu (lancu) i u metnu (tekstu). Složni su prvi muhaddisi i ko ih slijedi od potonjih oko negiranja ovog hadisa i njegove slabosti. U tome se nisu složili neki potonji“.

Zanimljivo je da su ovaj hadis ocijenili dobrim i prihvatljivim šejhul-islam Ibn Tejmijje, njegov učenik Ibnul-Kajjim i Ebu Musa el-Medini iako je sened hadisa slab. Ovaj hadis bilježi Ibnul-Kajjim u svoje dvije knjige: Kitabu er-ruh (1/82) i el-Vabilu es-sajjib (111). A nakon hadisa u zadnjoj knjizi je naveo da je Ebu Musa el-Medini rekao za ovaj hadis da je veoma dobar (hasen džidda), te da je šejhul-islam Ibn Tejmijje veličao značaj ovog hadisa i da je za njega rekao: „Da je vjerodostojan potvrđuju drugi dokazi“.

Uz dužno poštovanje prema ovoj dvojici velikana ummeta, hadis je slab što su posvjedočili skoro svi muhaddisi koji su ocjenjivali ovaj hadis. A sa druge strane, hadis govori o stvarima gajba, a gajb se ne može potvrditi osim sa vjerodosojnim hadisom, a ovaj ja slab.

Prema tome, hadis je veoma slab, ne može se podiči na stepen prihvatljivog zbog više rivajeta jer su svi jako slabi. Slabost hadisa su potvrdili Ibn el-Dževzi, Zehebi, el-Hejsemi, el-Munavi i Albani.

Nije ispravno biti uvjeren da ova djela koja su spomenuta u ovom hadisu da spašavaju od strahota Sudnjeg dana na način kako je to došlo u tekstu hadisa, jer je to došlo u jako slabom hadisu.

Ve billahi tevfik.