JE LI KUFR SJEDENJE SA ONIMA KOJI SE ISMIJAVAJU SA VJEROM?
– EsSelamu alejkum.
Radim u jednoj njemačkoj firmi kao prodavač. Prije par sedmica mi se desilo da sam imao dvojicu kafira koji su došli da kupe neku robu. Tom prilikom su neuzubillah psovali i govorili stvari koje izvode iz vjere. To me je mnogo unervozilo i nikako sada nemam mira, jer znam za ajet da nije dozvoljeno sijeliti sa nevjernicima: “On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike.”
(Prijevod značenja En-Nisa, 140)
Jesam li griješan što sam te ljude uslužio u prodaji i spada li to pod “sjedenje” i “sijeljenje” sa njima, koje me je izvelo iz vjere i jesu li time moja djela poništena.
Zamolio bih Vas da mi odgovorite na ovo pitanje, kako bih znao kako se ubuduće postavljati u ovim situacijama. Da Vas Allah nagradi na odgovoru.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prvo – Sjedenje sa onima koji se ismijavaju sa Allahom ili Allahovim ajetima i vjerom nije dozvoljeno sve dok ne promijene temu razgovora, međutim samo sjedenje sa njima u takvom stanju ismijavanja ne izvodi iz vjere onoga kojisjedi sa njima osim ako je zadovoljan sa njihovim ismijavanjem.
U tefsiru riječi Uzvišenog: “On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike”rezime onoga što su rekli mufessiri Ibn Džerir Taberi, Ibn Kesir, Begavi, Kurtubi, Ibn El-Dževzi, Ševkani i Es-Sa’di oko riječi „inače, bit ćete kao i oni“, tj. našto se odnosi poistovjećivanje sa njima, su dva značenja: prvo – da su jednaci u grijehu, drugo – da su jednaci u zadovoljstvu sa ismijavanjem, tj. da je samo sjedenje vid zadovoljstva sa ismijavanjem.
A musliman koji sjedi sa kjafirom u ovakvom stanju nije kjafir. A složni su mufessiri da se ovim ajetom zabranjuje sjedenje i boravljenje u društvu onih koji se ismijavaju sa Allahovom vjerom, i da Uzvišeni u ovom ajetu upozorava na ovo djelo i prijeti žestokom prijetnjom onima koji to rade upoređujući ih sa samim kjafirima.
Drugo – Situacija u kojoj si ti slušao ili čuo psovanje i vrijeđanje Allaha i njegove vjere ne ubraja se u zabranjena sijeljenja i sjedenja sa onima koji se ismijavaju sa Allahovom vjerom. Jer tvoje radno mjesto kao prodavača nije mjesto za sijela na kojem dolaze kjafiri i ismijavaju se sa Allahovom vjerom. A to znači da ti u situaciji u kojoj si bio nisi griješan, a kamoli da su ti djela poništena.
Treće – Najviše što si mogao je da ih posavjetuješ da tako ne govore, jer time vrijeđaju vjerske osjećaje onih koji vjeruju, ili da ih davetis na neki drugi način pogodan u toj situaciji. To da kjafiri psuju vjerske svetinje i govore riječi koje su po Islamu riječi kufra, to nije nešto neobično, jer „nema grijeha poslije kufra“. Ovakve situacije su lijepe prilike za davetsko djelovanje.
Ve billahi tevfik.
