DAVANJE SADEKATUL-FITRA U NARODNU KUHINJU U KOJE DOLAZE I KJAFIRI
PITANJE 1: Esselamu alejkum. Je li preče dati sadekatul fitr u narodnu kuhinju u vidu namirnica ili dati u novcu sestrama iz džemata za koje se pouzdano zna da im je potrebna pomoć (tu bi davanje bilo novčane prirode, ali vidim na nekim stranicama da braća kažu da se na te transakcijske račune može uplatiti sadekatul fitr i zekat) ?
PITANJE 2:- Esselamu alejkum. Da li mogu sadekatul fitr dati u narodnu kuhinju u vidu namirnica; time bih zaobišla ono razilaženje u pogledu davanja u novcu, ali mislim da se tamo hrane i ne muslimani (pa ima li smetnje)?
ODGOVOR 1: Alejkumusselam.
Oko davanja u narodne kuhinje je već bilo govora.
A što se tiče davanja sadekatul-fitra u novcu, učenjaci po tom pitanju imaju dva stava:
Prvi stav – zabrana davanja sadekatul-fitra u novcu, tj. obaveza je dati u namirnicama poput ječma, datula, pšenice i gržđica (što je došlo u hadisima), kao i riži, brašnu, makaronama, grahu i slično. Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta, od malikija, šafija, hanabila, zahirija i mnogih drugih. Oni smatraju da ko da u novcu da mu sadekatul-fitr nije ispravan, tj. kao da ga nije ni dao.
Najjači dokaz ovog stava je hadis Ibn Omera, radijallahu anhuma: “Propisao je Allahov Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, sadekatul-fitr sa’a (četiri pregršta) od datula, sa’a od ječma…”. Hadis je jasan da je propisano u namirnicama pa je tako davanje u novcu suprotno njegovoj naredbi i praksi kao i praksi ashaba. Sa druge strane, sadekatul-fitr je ibadet te se ne može obavljati osim kako je propisano. U njihovo doba je bilo novca i moglo je da se daje u novcu da je bilo propisano.
Drugi stav – je dozvola pored namirnica da se da i u novcu. Ovo se prenosi od Omera ibn Abdulaziza, Hasana El-Basrija, Ebu Hanife i ‘Ata’a.
Najjači dokaz sa kojim dokazuju svoj stav, mimo poznate uzrećice da je davanje u novcu korisnije za siromaha od hrane, je hadis: “Učinite ih neovisnim od prosidbe taj dan (misli se na Bajram)”. Ovaj dodatak koji se prenosi u nekim hadisima bilježe Bejheki i Darekutni, a prenisi ga Ebu Miš’ar od Nafie od Ibn Omera, radijallahu anhu. Ravija Ebu Miš’ar je slab a jedini se izdvojio u ovim rivajetima sa ovim dodatkom što nesumnjivo ukazuje na slabost tog dodatka.
Ovaj hadis su Ibn Hadžer, Albani i mnogi drugi ocjenili slabim. Prema tome, oni nemaju dokaza za svoj stav osim razumskog ubjeđivanja da je to korisnije u ovo vrijeme, našto ostali odgovaraju da to znači da Zakonodavac (Uzvišeni Allah) i Njegov tumač vjere (Poslanik, sallallahu alehji ve sellem) nisu znali šta je korisnije pa Ummet obavezali davanjem hrane.
Postoji i treći stav učenjaka a što prenosi Nevevi u “El-Medžmu” od Ishaka i Ebu Sevra, da nije dozvoljeno davanje u novcu osim u nuždi. Slično ovome je ono što smatra Ibn Tejmije da ako je preovlađujuća korist u davanju novca da je tada dozvoljeno. A Ševkani u “Es-Sejlu el-džerrar” kaže da nije ispravno davanje u novcu osim ako nije moguće dati u hrani.
Od savremenih učenjaka koji obavezuju davanje samo u hrani su Bin Baz, Usejmin i Ebu Bekr El-Džezairi.
U svakom slučaju ispravnije i čistije od bilo kakve sumnje je dati sadekatul-fitr u hrani, a oni koji daju u novcu imaju u tome od selefa prethodnike s tim da je ibret u dokazu i praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prema tome, najpreče je dati sadkatul-fitr u hrani siromašnim muslimanima koji praktikuju vjeru ili onima koje će to podstaknuti na vraćanje vjeri. Ve billahi tevfik.
ODGOVOR 1: Alejkumusselam
Oko dozvole davanja sadekatul-fitra kjafiru učenjaci imaju podijeljene stavove, a osnova je da se daje muslimanskoj sirotinji. Kaže Ibn El-Munzir: “Idžmau učenjaka je na stavu da nije ispravno davanje zekata zimiji (kjafiru u muslimanskoj zemlji koji plaća džizju), a imaju podijeljeno mišljenje oko sadekatul-fitra.
Džumhur (većina) učenjaka, Malik, Lejs, Ahmed, Ebu Sevr i Šafija, smatraju da nije dozvoljeno davanje sadekatul-fitra kjafiru ili zimiji. Prenosi se od ‘Amr ibn Mejmuna, ‘Amr ibn Šerahbila i El-Hemedanija da su davali sadekatul-fitr monasima.
A Ebu Hanife je dozvolio da se da kjafiru.
Dokaz onih koji zabranjuju je hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu, u kojem je između ostalog došlo: “…Obavijesti ih da im je Allah propisao zekat koji se uzima od njihovih bogataša i vraća njihovim siromasima”.
Hadis ukazuje na to da se zekat uzima od muslimana i daje muslimanima, a po većini učenjaka sadekatul-fitr se daje u iste fondove kao i zekat.
Takođe, treba imati u vidu da u narodnu kuhinju između ostalih dolaze bošnjaci muslimanskog porijekla koji ne praktikuju ništa od vjere ako uopće vjeruju u Allaha kao i veliki griješnici koji čine najveće grijehe, poput pijenja alkohola, ostavljanja namaza i posta.
Prema tome, ako u narodnu kuhinju dolaze kjafiri, bošnjaci koji ne praktikuju ništa od vjere kao i veliki griješnici (kojima ako bi se dalo pomagali bi se u griješenju Allahu) nije ispravno dati sadekatul-fitr u te kuhinje jer bi jedan njegov dio bio dat onima kojima nije dozvoljeno ili koje ne treba pomagati u griješenju. Ve billahi tevfik.
