CHATANJE MUŠKARACA I ŽENA NA FACEBOOK GRUPAMA

PITANJE: Esselamu alejkum ve rahmetullahi we berekatuhu.Imam pitanje za uvaženog profesora Zijada Ljakića: Je li dozvoljeno dopisivanje, odnosno chatanje muškaraca i žena na određenu temu na facebook grupama? Vidio sam jednu takvu grupu na kojoj udate i neudate sestre i oženjena i neoženjena braća uzajamno komuniciraju i razmjenjuju odredjena mišljenja i informacije. Je li to dozvoljeno pod uslovom da se ne uljepšava “govor” (pisanje)? Molim vas da mi odgovorite na ovo pitanje. Allah vas nagradio.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Šerijat je došao sa pravilima i normama koje odgovaraju za sva vremena i sva mjesta. Od tih šerijatskih pravila su:

Prvo – “Zatvaranje puteva koji vode u haram” (tzv. seddu ezzerai’a).

Drugo – “Otklanjanje štete ima prednost nad pribavljanjem koristi”.

Treće – “Ono što vodi u haram je haram”.

U svjetlu gore spomenutih šerijatskih pravila, koja su naravno zasnova na šerijatskim tekstovima, saznajemo propis dopisivanja muškaraca i žena koji jedni drugima nisu mahremi preko mesendžera, facebooka ili interneta uopćeno na bilo koji način, chatanjem ili slično. Ova tri šerijatska pravila ukazuju da je propis ovakvog dopisivanja zabrana, jer je vadžib zatvoriti puteve koji vode u činjenje harama, takođe jer je veće šteta od koristi istog i jer ono što vodi u haram je haram.

Ako bi se prigovorilo da u ovakvim dopisivanjima ima vrlo ozbiljnih i korisnih stvari, a što se ne može negirati, poput uspostavljanja prijateljskih veza, razmjene znanja, informacija ili materijala ili čak upoznavanja radi braka i slično, odgovor je da su ove koristi uglavnom umišljenje ili od šejtana uljepšane u odnosu na fitnu i opasnosti koje vrebaju u njima. A otklanjanju štete se daje prednost nad pribavljanju koristi ako je šteta veća, zbog toga je zabranjen alkohol iako u njemu ima koristi jer su šteta i grijeh u njegovom konzumiranju veći. Kaže Uzvišeni: “Pitaju te o vinu i kocki, reci: U njima ima velik grijeh a donose i korist ljudima, a njihov grijeh je veći od njihove koristi” (El-Bekara, 219).

Koliko su samo takva dopisivanja, čak i ona ozbiljna, korisna i plodna, odvela mnoge udate žene i oženjene muškarce, a da ne govorimo o neudatim i neoženjenim, u činjenje raznoraznih grijeha. A sve ono što vodi u haram (ili grijeh) je haram po tekstu šerijatskog pravila.

Neki se pravdaju time da kažu kako imaju veliko pouzdanje i povjerenje u sami sebe, da mogu da se samokontrolišu da vladaju sobom, i tome slično. Takvima kažemo: nije dozovljeno muslimanu da stavlja na ispit svoj iman time što će sebe staviti u fitnu i iskušenje jer je vrlo moguće da skrene i učini grijeh. Kaže Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Ebu Davu, Ahmed, Hakim i ostali, a prenosi ga Imran ibn Husajn, radijallahu anhu: “Ko od vas čuje da se Dedždžal pojavio neka se udalji od njega koliko može, doći će mu čovjek misleći o sebi da je mu’min pa će ga (Dedždžal) neprestano zavoditi sve dok ga ovaj ne počne slijediti zbog šubhi (obmana) koje vidi”. Pa tako nikoga ne smije obmanuti njegovo lijepo mišljenje o samom sebi da izlaže svoju vjeru u opasnost.

Takođe, lijep nijet i dobra namjera ne opravdavaju činjenje djela koja vode u harame ili djela koja su sama po sebi harami. O dopisivanju muškaraca i žena (koji jedni drugima nisu mahremi) preko mesendžera, facebooka ili interneta, chatanjem ili slično, su upitani mnogi savremeni šejhovi, poput Abdullaha Džibrin, Abdurrahmana Es-Suhejma, Abdullaha Fekih i Muhammeda Saliha Munedždžida, njihov odgovor je bio jednoglasan, tj. da to nije dozvoljeno. Ve billahi tevfik.