DAVANJE ZEKATA NA MED

PITANJE:
Esselamu alejkum poštovani šejh.
Imam par nedoumica na koje nadam se Vi mi možete dati odgovor.
Radi se o sljedećem: Posjedujem trenutno oko 35 košnica pčela i proizvodim med za sebe i za prodaju. Interesuje me da li sam dužan dati zekat na košnice pčela i na proizvedeni med. Ako jesam na koji način to da uradim? Da Vas Allah nagradi za Vaš rad.

ODGOVOR:
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Oko davanja zekata na med ima poznato razilaženje među učenjacima.
Prvo mišljenje- nije propisano davati zekat na med. Ovo je stav malikijskog i šafijskog mezheba i mnogih drugih učenjaka. Kažu Ibn Abdulberr i Ibn el-Munzir da je ovo mišljenje džumhura (većine) učenjaka.
Svoj stav argumentiraju time što nema ništa vjerodostojno ni u Kur'anu niti u sunnetu da je propisano davati zekat na med.
Drugo mišljenje- da je vadžib davati zekat na med. Ovo je stav hanefija i hanbelija a kaže Tirmizi da je na ovome većina učenjaka što su drugi učenjaci osporili.
Po hanefijama nema nisaba za med nego je propisano davati ušur (desetinu) i na malu i na veću količinu meda. Dok je nisab po hanbelijama trideset sa'a, to jeste oko 90kg, a daje se desetina. Po drugom mišljenju u hanbelijskom mezhebu, nisab za med je poput nisaba za žitarice i plodove.
Razilaženje oko nisaba je zbog toga što nema ništa vjerodostojno preneseno po tom pitanju.

Ova dva mezheba dokazuju propisanost davanja zekata na med riječima Uzvišenog:
“O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo.” (El-Bekare, 267)
Kažu da se med uzima sa biljaka koje rastu iz zemlje. Također, dokazuju sa nekoliko hadisa koje bilježe Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed, međutim u svim tim hadisima ima slabosti. Za ove hadise imam Buhari kaže: “Nema ništa vjerodostojno oko zekata na med.” Također, kaže Ibn el-Munzir: “U ovom poglavlju nema ništa pouzdano.”
Uglavnom, sa hadisima na ovom stepenu slabosti se ne može dokazivati obaveza davanja zekata na med.

Odabrano mišljenje je prvi stav, to jeste, da nije propisano davati zekat na med jer nema dokaza koji ukazuje na to. Dokazivanje sa spomenutim ajetom je upitno jer ajet ima opšte značenje, a da je bilo propisano davati zekat na med, to bi došlo u makar jednom pouzdanom hadisu jer su ashabi posjedovali med za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i med se spominje u Kur'anu i u vjerodostojnim hadisima.

Ve billahi tevfik