ISKUP ZA GRIJEHE
PITANJE: Esselamu alejkum!
Htjela bih postaviti jedno pitanje ako može. Ako npr. imamo grijeha prema drugim ljudima znači li da tu ne vrijedi tražiti oprost od Allaha čineći istigfar nego moramo dobiti oprost od tih ljudi? Ako je potrebno ovo drugo, šta ako oni npr. ne žele oprostiti iako smo ih mi zamolili? Jel to znači da smo osuđeni neko vrijeme provesti u patnji od tih ljudi dok ne siđu s nas grijesi koje im dugujemo? Ako je tako, da li postoji neki način drugi ili baš moramo patnjom otplatit svoj dug prema njima?
ODGOVOR: Ve alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Kaže Uzvišeni: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv”. (Ez-Zumer, 53)
Od općepozatih načela islama je da onaj musliman koji učini tevbu od od bilo kojeg velikog grijeha da će mu Uzvišeni Allah primiti pokajanje. Postoji razilaženje učenjaka oko primanja tevbe na dunjaluku (a na Ahiretu Allah ako hoće oprostiće im) od strane nekih griješnika, poput toga:
– onog ko psuje Allaha,
– Poslanika Muhammmeda, sallallahu alejhi ve sellem,
– sihrbaza,
– i zindika (munafika).
A da bi nekome tevba bila ispravna ona treba da ispunjava određene šarte, a ti šarti su:
1- da smjesta prestane raditi grijeh od kojeg se kaje,
2- da se iskreno kaje zbog toga što uradio,
3- da čvrsto odluči da se nikad više ne vrati na takvo djela, i
4- ako je grijeh vezan za tuđe pravo i hak (u imetku) da vlasniku da ili vrati taj imetak. Bez ispunjenja ovih šartova tevba nije iskrena niti ispravna.
Takođe, kršćani ili bilo koji drugi kjafiri koji prime islam samim primanjem islama poništavaju im se i brišu svi grijesi koje su radili prije islama.
Argument za to su riječi Uzvišenog: “Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo”. (Et-Tevba, 38)
Prenosi Muslim u svom Sahihu od Amr ibn El-Asa, radijallahu anhu, da je prilikom primanja islama i davanja bej’e (prisege) Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uslovio svoje primanje islama da mu budu oprošteni grijesi. Pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar nisi znao da islam poništava ono što je bilo prije njega, da hidžra poništava ono što je bilo prije nje i da hadždž poništava ono što je bilo prije njega?”.
Ovdje ne treba da bune dva ajeta u kojima Uzvišeni kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće”(En-Nisa, 48), i “Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan”. (En-Nisa, 116)
Jer u ajetima se misli na to da Allah neće oprostiti grijeh velikog širka onome ko umre na njemu a nije učinio tevbu od tog širka, a ajeti se ne odnose na onoga ko učini tevbu prije smrti.
Ve billahi tevfik.
