JE LI BOSNA DARUL-ISLAM (islamska država) ILI DARUL-KUFR (kjafirska država)?
PITANJE: Esselamu alejkum.
Nešto sam čitao oko podjele država na darul islam i darul kufr i kako ta podjela utiče na neka pitanja. Pa me konkretno interesuje da li je naša država Bosna darul kufr ili darul islam? I ima li to uticaja na neke propise konkretno?
ODGOVOR: Alejkumusselam.
Kao što kažu islamski učenjaci govoreći o bilo kojem pitanju ili pojavi: propis o nekom pitanju je dio ispravnog poimanja tog pitanja. Pa je tako neophodno detaljno i precizno pojasniti termine DARUL-ISLAM i DARUL-KUFR, odnosno šta se podrazumijeva pod njima i tek onda spuštati taj termin na neku određenu konkretnu državu ili mjesto.
Šerijatski argumenti Kur’ana i Sunneta ukazuju da se čitav svijet dijeli na dva dijela: DARUL-ISLAM i DARUL-KUFR, i oko ove podjele svijeta među islamskim učenjacima i pravnicima skoro da nema razilaženja, a što nije tema ovog pitanja.
Termini Darul-Islam i Darul-kufr su sastavljeni od dvije riječi: DAR sa jedne strane i ISLAM I KUFR sa druge. Naravno, termine Islam i kufr nema potrebe da definišemo jer su općepoznati među muslimanima.
Dok prva riječ DAR u arapskom jeziku ima više značenja a između ostalog može značiti: stan, mjesto, boravište, kuća, pleme, pokrajina, oblast i slično. U Kur’anu je ova riječ (u jednini DAR i u množini DIJAR) spomenuta 48 puta.
Islamski učenjaci govoreći o terminu DAR bez dodatka Islam i kufr kažu da se pod njom podrazumijeva država, pokrajina, oblast, kanton ili mjesto koje je pod određenom vlašću i upravom. Pa tako skupina savremenih istraživača definišući riječ DAR u kontekstu onoga o čemu mi govorimo kažu da su to pokrajine ili oblasti koje uređuje i upravlja jedna država koja ima svoje zakone, svog vladara, svejedno bio on kralj, predsjednik, diktator ili neko upravljačko tijelo sastavljeno od više ljudi. Dok druga skupina kaže da je DAR domovina, svejedno bila kraljevina, carstvo, republika ili bilo koja druga uprava.
Šerijatsko značenje Darul-Islama i Darul-kufra
Islamski pravnici i učenjaci su termin Darul-Islam definisali mnoštvom različitih definicija o kojima se može napisati posebna knjiga, ali ono što je bitno je činjenica da se sve te definicije slažu u svojoj suštini i sadržaju.
Prije govora o definicijama da navedemo oko čega se učenjaci slažu kada govore o ovoj temi:
Nema razilaženja među učenjacima da su Darul-kufr (kjafirske zemlje) države u kojima žive kjafiri i u kojima vladaju po kufru (tj. po propisima, obilježjima i principima kjafira). Nema razilaženja da je ratno područje, tj. mjesto u kojem ratuju muslimani i kjafiri (erdul-m’areketi) i koje zauzmu i osvoje muslimani a u kojem još nisu uspostavili propise Islama da je to Darul-kufr ili Darul-harb (ratno područje) pa makar bilo u rukama muslimana.
Takođe, nema razilaženja da su Darul-islam (islamske države) one države i mjesta u kojima se primjenjuju propisi Islama i u kojima vladaju muslimani svejedno bili stanovnici tih država muslimani ili kjafiri zimije. Nema razilaženja da
Darul-kufr postaje Drul-islam sa uspostavljanjem propisa (obilježja ili principa) Islama u njemu. Međutim, razišli su se oko toga kada i sa čime Darul-islam (islamska država) postaje Darul-kufr (kjafirska država), o čemu će biti govora poslije inšallah.
Suština značenja šerijatskog termina Darul-Islam je da je to zemlja ili mjesto u kojem se ispoljavaju propisi, principi i obilježja Islama, u kojoj muslimani vladaju ili imaju glavnu i preovlađujuću riječ svejedno da li su većina stanovnika te zemlje muslimani ili nemuslimani.
Darul-islam kod učenjaka četiri mezheba
A što se tiče definicije termina Darul-Islam od strane četiri fikhska mezheba, on se može rezimirati u sljedećem:
Učenjaci četiri mezheba imaju podijeljeno mišljenje oko podjele država na Zemlji uopćeno: većina učenjaka sve države u svijetu dijeli na dvije vrste: Darul-Islam (islamska država) i Darul-kufr (kjafirska država) (za koju često kažu i Darul-harb ili Darul-širk), dok ih šafije dijele na tri vrste država: Darul-Islam, Darul-kufr i Darul-ahd. (Revdatuttalibin 5/433, El-Mugni 6/35)
Zatim su se učenjaci mezheba međusobno razišli oko razumijevanja i tumačenja pojma i termina Darul-Islam na dva opća stava:
Prvi – mezheb džumhura (malikija, šafija i hanabila) koji smatra da je suština propisa za neku državu da li je islamska ili kjafirska ispoljavanje islamskih obilježja (principa, propisa i zakona) u njoj (zuhuru ahkamil islami fiha), pa je tako Darul-Islam (islamska zemlja) ona zemlja u kojoj preovlađuju islamska obilježja (principi, propisi i zakoni), a Darul-kufr (kjafirska zemlja) je suprotno tome, odnosno zemlja u kojoj preovlađuju neislamska obilježja (principi, propisi i zakoni).
Zatim su se učenjaci ovog stava međusobno razišli da li se pod ispoljavanjem islamskih obilježja misli na djela vladara ili djela muslimanskih podanika ili jedno i drugo zajedno. Pod djelima vladara se misli na to da je vlast u rukama muslimana, jedni uslovljavaju da vladaju po Šerijatu a drugi ne, dok se pod djelima muslimanskih podanika misli na ispoljavanje obilježja, principa, propisa i islamskih zakona među muslimanima. (Hašijetud-dusuki 2/188, Tuhfetul-muhtadž 9/269 i El-mubdi’u 3/313)
Drugi – mezheb hanefija koji smatra da je suština propisa za neku državu da li je islamska ili kjafirska postojanje sigurnosti i stabilnosti za muslimane unutar države, tj. ako muslimani u toj državi imaju opću sigurnost i zaštitu a kjafiri opću nesigurnost i strah onda je to po hanefijama Darul-Islam, a suprotno tome je Darul-kufr. Pod općom sigurnošću za muslimane u Darul-Islamu hanefije podrazumijevaju da muslimani u toj državi nemaju potrebe da od nje traže zaštitu i sigurnost. (Bedai’u es-senai’u 7/131)
Prenosi hanefijski učenjak Kasani da je kod hanefija Darul-Islam (islamska država) država u kojoj preovlađuju propisi Islama.
Kaže Serahsi, takođe hanefijski učenjak, da je “Darul-Islam (islamska država) naziv za mjesto koje je pod vlašću muslimana, a znak toga je da su muslimani u njemu sigurni“. (El-mebsut, Serahsi 10/23)
Malikijski učenjak Ibn Rušd prenosi da je Darul-Islam (islamska država) kod malikija država u kojoj se sprovode propisi Islama.
A kaže Dusuki od malikija da je “Darul-Islam (islamska država) mjesto koje pripada muslimanima, u kojem se izvršavaju islamska obilježja ili većina njih čak i ako su to mjesto zauzeli nevjernici“. (Hašijetud-Dusuki 2/188)
Prenosi Ibnul Mulekkin od šafija da je Darul-Islam (islamska država) kod šafija država koja je pod vlašću predsjednika islamske države pa makar i nebilo u njoj muslimana.
Kaže Bagdadi od šafija da je Darul-Islam (islamska država): “Svaka država u kojoj se pojavila islamska dawa od strane muslimana, bez zaštitnika, bez davanja džizje (kjafirima te države) i u kojoj se sprovode islamski propisi nad zimijama ako u njoj ima zimija“. (Usulud-din, Bagdadi str. 270).
Dok Ibn Hadžer kaže da je: “Darul-Islam (islamska država) mjesto koje je u našoj vlasti pa makar u njoj živjeli zimijje ili kjafiri koji su pod ugovorom“.
Prenosi Ibnul Kajjim da je Darul-Islam (islamska država) kod hanabila država u kojoj žive muslimani i u kojoj se sprovode propisi Islama, a ono mjesto u kojem se ne sprovode propisi Islama ono nije Darul-Islam pa makar graničilo sa njom.
A Ibn Muflih od hanabila kaže: “To je svaka zemlja u kojoj su preovladali propisi muslimana“. (Adabu eš-šer’ije, Ibn Muflih 1/213)
Kaže savremeni učenjak mufessir Abdurrahman Es-S’adi: „Darul-Islam je mjesto kojim vladaju muslimani, u kojem se sprovode islamski propisi i u kojem uticaj imaju muslimani pa makar većina stanovnika bili kjafiri“. (El-Fetava Es-sa’dije 1/92)
Takođe savremeni učenajk Ebu Zehre kaže: “Darul-Islam (islamska država) je država u kojoj vlast imaju muslimani i u kojoj je moć i snaga u rukama muslimana“. (El-Alakatu ed-devlije fil-islam, str.53).
Rezime
Analiza spomenutih definicija Darul-Islama ukazuje da su primjetne dvije karakteristike sa kojima učenjaci opisuju Darul-Islam:
Prva – preovlađivanje islamskih propisa (zuhuru ahkamil islam).
Druga – da je vlast u rukama muslimana (es-sijadetu ves-sultatu).
Istina je da neki učenjaci u svojim definicijama Darul-Islama ne uslovljavaju da vlast bude u rukama muslimana, a što je druga skupina učenjaka kritikovala i učinila veoma upitnim.
Prema tome, Darul-Islam (islamska država) je zemlja u kojoj je vlast u rukama muslimana i u kojoj preovlađuju propisi Islama.
Shodno gore spomenutim definicima učenjaka, Darul-Islam je država (ili mjesto) u kojoj se vlada po Allahovom Šerijatu i u kojoj preovlađuju propisi Islama, a nemoguće je da u njoj preovlađuju propisi Islama osim ako su oni koji vladaju muslimani koji praktikuju i primjenjuju šerijatske propise.
A pod često ponavljanom rečenicom „preovlađivanje propisa Islama“ (zuhuru ahkamil islam) se misli: da su većina propisa i principa po kojima se živi u toj državi islamski, da muslimani u njoj imaju vlast u svojim rukama, da se sprovode ruknovi, temelji i obilježja Islama, da se sprovode šerijatske kazne, da je podignuta zastava tevhida, da se obilježja kufra i širka sprečavaju i zabranjuju, u općem smislu da su opći zakoni koji se poštuju i primjenjuju i na koje se vraćaju islamski zakoni a ne pozitivni sekularni kjafirski zakoni.
A suprotno ovome, rečenica „preovlađivanje propisa kufra“ (zuhuru ahkamil kufri), sa kojom se opisuje Darul-kufr, znači da su većina propisa i principa po kojima se živi u toj zemlji kjafirski, da kjafiri u njoj drže vlast u svojim rukama, da je u njoj podignuta zastava kufra i širka (svejedno koja vrsta kufra ili širka bila) i da su opći zakoni koji se poštuju i na koje se vraćaju zakoni kjafira ili tzv. pozitivni sekularni zakoni a ne Allahov Šerijat.
Znači, dva osnovna, glavna i centralna šarta po kojima se neka država smatra ili ne smatra islamskom su: 1- da u njoj preovlađuju propisi Islama (tj. da se u većini stvari sprovodi Šerijat), i 2- da je vlast i moć u rukama muslimana (koji praktikuju propise Islama).
Nije uslov niti šart da u toj državi budu svi stanovnici i građani ili većina njih muslimani, nego je bitno da je vlast u rukama muslimana i da se sprovode islamska načela i propisi.
Kaže šafijski učenjak Er-Rafi’i: „Nije šart Darul-Islama da u njemu žive muslimani, nego je dovoljno da je u vlasti imama (vladara muslimana) i da se u njoj sprovodi Islam“ (El-Fethu el-‘aziz, 8/14). Prema tome, država u kojoj je vlast u rukama muslimana i u kojoj se primjenjuju islamski propisi ona je islamska država (Darul-Islam) pa makar u njoj svi stanovnici bili kjafiri.
Sa druge strane, država u kojoj su svi stanovnici ili većina njih muslimani a u kojoj vlast u rukama imaju kjafiri i u kojoj je opći državni zakon neislamski, ta država je Darul-kufr, jer je ibret u tome ko vlada državom (muslimani ili kjafiri) i čiji propisi preovlađuju (islamski ili kjafirski).
U doktorskoj disertaciji „Ihtilafud-darejn ve asaruhu fi ahkami eš-šeri’ati el-islamijjeti“ autor Abdulazizi ibn Mebruk, a koja inače govori o uticaju različitosti države (Darul-islam i Darul-kufra) na islamske propise, je naveo primjer države Albanije kao države u kojoj su većina stanovnika muslimani a u kojoj je vlast u rukama kjafira i u kojoj preovlađuju propisi kufra. On kaže da se Albanija ne može smatrati Darul-Islamom zbog većine stanovnika koji su muslimani i zbog toga što im je dopušteno da upražnjavaju neke islamske propise, ne nego je ona Darul-kufr zbog spomenutog.
Na ovom mjestu je neophodno navesti nekoliko napomena:
Prva – Konstatovati ili presuditi za neku državu da je Darul-kufr, tj. kjafirska zemlja, a u kojoj u većini ili manjini žive muslimani, to ne znači da se ti muslimani smatraju ili nazivaju kjafirima, jer između broja stanovnika muslimana neke države i toga da li je ona Darul-kufr ili Darul-Islam nema uzajamne sprege, a o čemu je bilo govora.
Drugo – „Muslimanske zemlje“ u kojima su na vlasti taguti kjafiri, poput Ataturka (Turska), Gadafija (Libija), Sadama Husejna (Irak), Hafiza i Beššara Eseda (Sirija) i njima sličnih, koji su u tim zemljama uspostavili sekularne neislamske zakone, pri čemu su se islamski propisi muslimana sveli na privatan život ili najviše na porodično pravo, uprkos mnoštvu muslimana koji žive u tim državama, te države su Darul-kufr bez ikakve sumnje.
Treće – Većina muslimanskih zemlja u kojima su na vlasti vladari koji se ubrajaju u muslimane (jer se deklarišu kao muslimani i jer praktikuju neka obilježja Islama, od namaza, posta i slično), međutim primjenjuju sekularne neislamske zakone koji su oprečni mnogim propisima Islama u oblasti ekonomije, šerijatskih kazni i mnogih društevnih segmenata, dok sa druge strane većina muslimana u tim državama ispoljava propise i obilježja Islama u privatnom i javnom životu koliko su u mogućnosti, oko statusa ovih zemalja savremeni učenjaci imaju tri mišljenja.
Treće mišljenje i nije mišljenje jer to je stav onih koji nemaju konkretan odgovor na ovo pitanje zbog kompliciranosti stanja.
Većina savremenih učenjaka ove države ubraja u Darul-Islam, neki od njih u stvarnom šerijatskom smislu tog termina a drugi u prenesenom značenju, tj. da je to zemlja koja bi trebala biti Darul-Islam. Dokazuju to time što je vlast u rukama muslimana i što u tim državama tradicionalno dominiraju islamski propisi i obilježja.
Dok manja skupina savremenih učenjaka muslimanske države u kojima se ne sprovodi i ne primjenjuje Šerijat i ne sudi po Šerijatu ubraja u Darul-kufr pa makar vladar i vlast bili u rukama muslimana, jer bez primjene Šerijata kao općeg zakona ne mogu preovlađivati islamski propisi u toj državi, a to je jedan od najbitnijih šartova Darul-Islama.
Propis vladara muslimana koji ne vladaju po Šerijatu
Oko propisa vladara u muslimanskim zemljama koji vladaju po sekularnim neislamskim zakonima a ne po Šerijatu, savremeni učenjaci, islamski džemati, pravci, islamisti, daije i radnici na polju dawe imaju različite stavove. Oni koji pretjeruju u tekfiru i pogrešno ga tumače i primjenjuju oni tekfire ove vladare uglavnom sve redom, svejedno bili oni u stanju da primjene Šerijat ili ne i svejedno kakvog ubjeđenja bili oko vladanja i suđenja po Šerijatu. Dok suprotno njima, oni koji su na menhedžu medhalijevaca, oni ne tekfire skoro nikoga od ovih vladara niti dozvoljavaju bavljenje time, po njima su ovi postojeći vladari muslimanski šerijatski vladari kojima je obaveza biti pokoran i poslušan. I jedan i drugi stav su dvije pogrešne krajnosti.
Najisprvnije je ovo pitanje, kao i svako drugo, uzeti od savremenih učenjaka oko čije učenosti i bogobojaznosti nema sumnje. Razilaženje savremenih učenjaka po ovom pitanju se može svesti na dva najraširenija mišljenja, a to su:
Prvo mišljenje – Stav većina savremenih učenjaka (među kojima su Bin Baz, Ibn Usejmin i Albani) da vladar musliman koji vlada po sekularnim neislamskim zakonima ako je ubijeđen i priznaje da je vadžib primjenjivati šerijatske zakone, onda njegovo nesuđenje i nevladanje po Šerijatu je djelo malog kufra (kufr ‘ameli) a ne velikog kufra (tj. kufra uvjerenja), i da ga to djelo ne izvodi iz Islama mada su njegova vjera i iman u velikoj opasnosti. A vladar musliman koji vlada po sekularnim neislamskim zakonima ako je ubijeđen i tvrdi ili izjavi da nije vadžib (ne treba) vladati po Šerijatu ili da zakoni Šerijata ne odgovaraju ovom vremenu i slično, on sa tim uvjerenjem postaje kjafir velikog kufra koji izvodi iz vjere. U ovu kategoriju vladara ulaze i vladari koji vladaju po sekularnim zakonima i javno izjavljuju da je obaveza i vadžib primjenjivati Šerijat i vladati i suditi po njemu ali u svojoj nutrini ne vjeruju u obavezu primjene Šerijata, ovi vladari su munafici kod Allaha sa velikim nifakom koji izvodi iz Islama, međutim nama je obaveza da se prema njima ophodimo prema njihovoj vanjštini a oni će za svoju unutrašnjost plagati račun kod Allaha.
Drugo mišljenje – Stav manje skupine savremenih učenjaka koji dijele ove vladare na nekoliko kategorija:
Prva – oni vladari koji zamijene vladanje i suđenje po Šerijatu u muslimanskoj državi u kojoj su na vlasti sa sekularnim tagutskim zakonima, propis ovih vladara je da su tim djelom izašli iz vjere Islama.
Druga – oni vladari koji dođu na vlast u muslimanskoj državi u kojoj je vladanje po Šerijatu zamijenjeno sa sekularnim tagutskim zakonima prije njih, a oni imaju mogućnost i moć da uspostave i vrate Šerijat ali oni neće nego i dalje vladaju po sekularnim zakonima, propis ovih vladara je kao i prethodnih, tj. da su tim djelom izašli iz Islama.
Treća – oni vladari koji dođu na vlast u muslimanskoj državi u kojoj je vladanje po Šerijatu zamijenjeno sa sekularnim tagutskim zakonima prije njih, ali oni nemaju mogućnosti ni moći da uspostave i vrate Šerijat, propis ovih vladara zavisi od njihovog ubjeđenja prema obavezi primjene Šerijata shodno kako smo naveli kod stava većine učenjaka.
Postoje i mnoga druga mišljenja koja su uglavnom kombinacija dva prethodna i suštinski se mnogo ne razlikuju od njih.
Obaveza je (vadžib) na učenjacima, intelektualcima, stručnjacima raznih znanosti, prvacima i uglednicima onih muslimanskih država koje sprovode sekularne zakone umjesto Šerijata da skinu sa vlasti svakoga onog ko odbija da uspostavi i primijeni Šerijat u muslimanskoj državi pa makar pri tome primijenili i silu ako ne može drugačije. Ova obaveza je uslovljena sa dva šarta: prvi – mogućnošću da se zbaci sa vlasti takav vladar i drugi – da to ne uzrokuje veću štetu od njegovog ostanka na vlasti, poput toga da procijene da će njegovo zbacivanje sa vlasti prouzrokovati veliki nered među ljudima, poremećaj života, fitnu pri kojoj će mnogi muslimani izgubiti živote i što će ljude uopćeno gurnuti u probleme i teškoće koje nisu u stanju podnijeti.
Sa čime Darul-islam (islamska država) postaje Darul-kufr (kjafirska država)?
Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko toga kako i čime Darul-Islam (islamska držva) postaje Darul-kufr, s tim da ovde izdvajamo dva općepoznata mišljenja: stav Ebu Hanife i onih koji se slažu sa njim i stav džumhura učenjaka, tj. većine učenjaka ostala tri mezheba kao i Ebu Jusufa i Muhameda Šejbanija od hanefija.
Ebu Hanife smatra da Darul-Islam ne može postati Darul-kufr osim sa ispunjenjem tri šarta, dok džumhur učenjaka smatra da Darul-Islam postaje Darul-kufr sa preovlađivanjem propisa kufra u njoj.
Kaže hanefijski učenjak El-Kasani (Bedai’u es-sanai’u 7/130): “Nema razilaženja među našim učenjacima (hanefijskim) da Darul-kufr postaje Darul-Islam sa preovlađivanjem propisa Islama u njemu. A razišli su se oko Darul-Islama sa čime on postaje Darul-kufr.
Kaže Ebu Hanife da Darul-Islam ne postaje Darul-kufr osim sa tri šarta:
prvi – preovlađivanje propisa kufra u njemu,
drugi – da bude u susjedstvu Darul-kufra
i treći – da u njemu ne ostane ni musliman ni zimija siguran pod prvom zaštitom a to je zaštita muslimana ... A Ebu Jusuf i Muhammed (Šejbani) kažu da Darul-Islam postaje Darul-kufr sa preovlađivanjem propisa kufra“. A zatim je El-Kasani naveo i pojasnio argument Ebu Hanife, tj. da kod njega ibret Darul-Islama i Darul-kufra nije u propisima Islama i propisima kufra nego u sigurnosti i strahu.
Ispravan stav, a Allah zna najbolje, je ono što zastupa džumhur učenjaka, tj. da Darul-Islam postaje Darul-kufr sa preovlađivanjem propisa kufra u njemu. Argumentacija ovog stava je da se sam naziv Darul-Islam i Darul-kufr vraća pridodavanjem riječi DAR riječima Islama i kufra, a smisao pridodavanja ovim riječima je zbog preovlađivanja propisa Islama ili propisa kufra u njima, u protivnom da je Ebu Hanife u pravu ove države bi se trebale zvati Darul-emni (država sigurnosti) i Darul-havfi (država straha).
Je li BiH Darul-Islam ili Darul-kufr?
Shodno gore spomenutim i pojašnjenim definicijama Darul-kufra i Darul-Islama kao i pojašnjenja sa čime Darul-kufr postaje Darul-Islam i obrnuto, neophodno je da današnju teritoriju države BiH analiziramo u njenom historijskom kontekstu prelaska iz Darul-kura u Darul-Islam i obrnuto, kao i postojećem stanju podjele same države na RS i Federaciju.
Pa u tom smislu se može reći sljedeće:
Prvo – U periodu od 1463., tj. kada su Osmanlije osvojile Bosnu i uspostavile Šerijata kao opći sistem i zakon vladanja, pa sve do 1878., tj. kada je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i zamijenila Šerijat sa sekularnim neislamskim zakonima, nema sumnje da je Bosna i Hercegovina bila Darul-Islam. Jer je vlast bila u rukama muslimana i jer su opći propisi i zakoni po kojima se vladalo i živjelo su bili islamski. Naravno, prije dolaska Osmanlija Bosna je bila Darul-kufr.
Drugo – U periodu od 1878., tj. okupacije Bosne od strane Austro-Ugarske i zamjene vladanja po Šerijatu sa sekularnim neislamskim zakonima, pa do kraja perioda vladavine stare (prve) Jugoslavije, tj. od kraja prvog svjetskog rata pa sve do kraja drugog svjetskog rata 1945., Bosna i Hercegovina je postala Darul-kufr po stavu džumhura (većine) učenjaka. Jer je vlast bila u rukama kjafira i jer su zakoni i obilježja kufra preovlađivali iako je muslimanima bilo dopušteno porodično i nasljedno pravo rješavati u šerijatskim sudnicama koje su ukinute sa završetkom drugog svjetskog rata.
Treće – Takođe, u periodu Titove Juglavije od 1945. do njenog raspada 1992., nema sumnje da je BiH bila Darul-kufr, jer je vlast bila u rukama kjafira i jer su opći zakoni i propisi bili sekularni, ateistički i socijalistički, tj. kjafirski.
Četvrto – U periodu od početka rata 1992. do danas, ostaje da se analizira i utvrdi da li je se promijenilo stanje BiH – a u ovom kontekstu, tj. da li je nakon što je bila Darul-kufr postala Darul-Islam. Imajući u vidu da je država BiH faktički podijeljena na dva dijela, tj. takozvanu Republiku srpsku i Federaciju, nema sumnje da je Republika srpska, tj. polovina države BiH, da je Darul-kufr, jer su u njoj na vlasti kjafiri i jer su opći propisi i zakoni po kojimase vlada u njoj sekularni neislamski.
A što se tiče Federacije, tj. dijela BiH-a koji je pod kontrolom Bošnjaka i Hrvata, činjenično stanje ukazuje sljedeće:
– Da političke stranke koje drže vlast u svojim rukama da ih u velikoj većini vode nemuslimani, svejedno Bošnjaci ili Hrvati, a i oni koji se deklarišu i ubrajaju u muslimane veoma mali dio njih praktikuje osnovne ruknove vjere. Uz to ako se doda, da skoro sve političke stranke imaju ateeističke, sekularne i neislamske programe, postaje jasno da je vlast u Federaciji većinski u rukama nemuslimana.
– Da su ustav, sudstvo, vojska, policija, kantonalna i općinska vlast i zakoni uopćeno zasnovani na sekularnom neislamskom pravu, a što znači da u Federaciji preovlađuju neislamski kjafirski propisi u javnom, društvenom i političkom životu. Mnoštvo muslimana koji žive u BiH-u i rad, djelovanje i aktivnosti Islamske zajednice suštinski ne mijenjaju činjenicu da u Federaciji preovlađuju kjafirski neislamski propisi, jer se praktikovanje Islama od strane spomenutih uglavnom svodi na privatni sektor. Pri čemu se vode velike bitke i borbe oko ostvarivanja osnovnih islamskih prava muslimana BiH-a u javnom životu, poput državnih institucija, zdravstvenih ustanova, škola, vojske, policije jer su u osnovi isti zasnovani na sekularnom pravu i zakonima.
Ove dvije činjenice ukazuju da Federacija u BiH-u nije postala Darul-Islam.
Takođe, nema velike ni suštinske razlike u ovom propisu da predstavljaju Darul-kufr između Federacije BiH i drugih država u kojima je većinsko stanovništvo muslimansko poput Albanije, Kosova, Turske i slično.
Naravno, na učenjacima, daijama, islamskim institucijama i organizacijama, znanstvenicima i stručnjacima raznih oblasti, intelektualcima i uglednim i uticajnim ljudima iz oblasti politike i ekonomije, na svima njima je šerijatska obaveza vraćanja uloge i značaja Islama i Šerijata u praktičnom javnom životu muslimana ovih država radi uspostavljanja Šerijata i vladanja po njemu. I naravno, obaveza je muslimanima praktikantima vjere da preuzmu vlast u svoje ruke, jer po idžmau učenjaka muslimanima nije dozvoljeno da žive pod vlašću kjafira.
Posljedice podjele država na Darul-Islam i Darul-kufr
Osnovni smisao i cilj podjele država svijeta na Darul-Islam i Darul-kufr je u tome što se šerijatski propisi određenih mes’ela razlikuju shodno kojoj kategoriji pripada neka država. Od primjera tih mes’ela su:
– propis odmazde, krvarine i kefareta kjafira kojem je data sigurnost (politička zaštita) u Darul-Islam,
– propis šerijatske kazne za zinaluk, potvoru, krađu, razbojništvo, oružanu pobunu i špijuniranje kjafira u Darul-Islamu i muslimana u Darul-kufr,
– propis hidžre iz Darul-kufr i raspodjela ratnog plijena u Darul-harb,
– propis kamate u Darul-harb, propis ženidbe kitabijke u Darul-harb, propis razvođenja među supružnicima,
– propis nasljedstva između muslimana i kjafira, nasljedstvo murteda, propis vesijeta kjafiru koji ratuje protiv muslimana,
– mnoge savremene mes’ele vezane za muslimanske manjine i život muslimana u Darul-kufr.
Od svih ovih mes’ela na ovom mjestu ćemo navesti propis hidžre iz Darul-kufra u Darul-Islam i uzimanje državljanstva u državama Darul-kufra zbog njihove važnosti i aktuelnosti.
Propis hidžre iz Darul-kufra u Darul-Islam
O ovom pitanju sam detaljno pisao kao odgovor na pitanje, a što se može naći na ovom linku:
https://zijadljakic.ba/kada-i-kome-je-vadzib-da-ucini-hidzru-iz-kjafirskog-mjesta/
Rezime ovog propisa je da onaj musliman koji može ispoljavati vadžibe vjere u Darul-kufr (kjafirskom mjestu), njemu je dozvoljeno da tu boravi i živi, svejedno bio daija ili ne, bio u stanju da se bavi davom ili ne.
Propis uzimanja državljanstva države Darul-kufra
O pitanju propisa uzimanja državljanstva kjafirske države detaljno sam pisao u knjizi “Odgovor je u Islamu“ na 490. strani.
Rezime odgovora je da je velika većina savremenih učenjaka zauzela stav po ovom pitanju, a što je i ispravno mišljenje, da u osnovi nije dozvoljeno muslimanu uzeti državljanstvo od kjafirske države Darul-kufra iz čega se izuzimaju muslimanske manjine i stanja prinude.
Ve billahi tevfik.
