KLANJANJE NA JAVNOM MJESTU

Već neko vrijeme na nekim mjestima u BiH osvane plakat sa natpisom ‘Nije dozvoljeno vršiti vjerske obrede’ na bosanskom, engleskom i arapskom jeziku. Ovo se desilo na turističkom mjestu Kravice (Hercegovina, pod kontrolom Hrvata), na Trebeviću (u RS-u) i u trgovačkom centru Fis (u Vitezu).
Nema sumnje, jasno je kao dan, da se ovo odnosi na muslimane. Pored toga, u nekim firmama radnicima se zabranjuje klanjanje u toku radnog vremena, kao što je poznat slučaj u Travniku i u Maglaju. Također, pojedini mediji su objavljivali slike klanjača na javnim mjestima, na autobuskoj stanici, u šoping centru i slično, kao vid negodovanja i ukazivanja na ‘abnormalnu pojavu’ u našem ‘normalnom društvu’, šta sve neće ovu sirotu i napaćenu zemlju zadesiti?!

Sa šerijatske strane, o ovoj pojavi su pisali dr. Enes Ljevaković, magistar Semir Imamović, a reakcija mostarskog muftije Salema Dedovića prolomila se do vrhova Veleža! Naravno ni mediji sa svojim komentarima nisu ostali gluhi i nijemi.

Da počnemo od ovih zadnjih, rezime kritičkog osvrta medija se može svesti na tri stvari:

1- Nije to džamija, pa da se tu klanja.
Komentar: naravno da javno mjesto nije džamija, međutim ova primjedba je zasnovana na predrasudi da se namaz mora obaviti isključivo u džamiji ili kod kuće i da su vjera i klanjanje privatna stvar koju ne treba ispoljavati u javnosti nego kriti između svoja četiri zida, a obzirom da je muslimanu vjera način življenja ono što bi nevjernici željeli je nemoguće.
2- Gdje će tu klanjati, nečisto je i prljavo.
Komentar: Po šerijatu je osnova da je svako mjesto čisto osim ako se pokaže i dokaže suprotno. Pod šerijatskom nečistoćom se ne podrazumjevaju prašina, zemlja i slično što sada nije tema.
3- Klanjanje na javnim mjestima je provokacija
Komentar: Kome je šta provokacija to je relativna stvar. Za vjernike je provokacija postojanje kockarnica, kafana sa alkoholom, glasna muzika, javni nemoral, javno psovanje Boga, džamije, drugih svetosti i slično. Nekome je provokacija brada i nikab a to je nama od vjere, međutim kada se javno čini ono što je oprečno islamu, pravda se time da živimo u demokratskom društvu a kada se ispolji neko islamsko obilježje na koje neki nisu navikli javlja se islamofobija. U našim krajevima vraćanje vjeri i buđenje islama mnogi tretiraju kao retrogradivan proces i nazadnost jer su tako odgajani za vrijeme Titinog socijalizma, a mi njih i razumijemo, treba im vremena da se oslobode okova komunizma.

Na pitanje o namazu na javnom mjestu, dr. Enes Ljevaković 2011 godine, na Rijaset.ba, između ostalog, je odgovorio da klanjanje na ulici nije praktično riješenje kod nas jer klanjač ne može biti skrušen a može smetati prolaznicima, da je riješenje spajanje podne i ikindije, akšama i jacije ili naklanjavanja kod kuće, a i u autu se u nuždi može klanjati.
Komentar: nije mi poznato da neko klanja baš na ulici, obično se klanjač skloni negdje u stranu. Skrušenost u namazu je mustehab po većini učenjaka a ne šart valjanosti namaza. Što se tiče spomenutog spajanja namaza i namjernog izostavljanja namaza da bi se poslije naklanjao, još klanjanje u autu a sve to da ne bi klanjao na javnom mjestu jer nije praktično kod nas, ovakvo tumačenje i mišljenje ne postoji u šerijatu.

Po ovom pitanju oglasio se i magistar Semir Imamović, 2015 godine u SAFF-u. Pojasnio je da je osnova da se namaz klanja u džamiji u džematu a da je dozvoljeno i na javnom mjestu i da su javna mjesta u osnovi čista, s tim da je na kraju naveo četiri smjernice vezane za mjesto klanjanja namaza:
1- da ne smeta i ne nanosi štetu drugima, 2- da na tom mjestu nema slika, muzike i slično, 3- da se ne obavlja u blizini pijanica i mrzitelja vjere i 4- da se ne klanja u diskotekama, noćnim klubovima i slično.
Komentar: Neke od ovih smjernica su suvišne i nepotrebne a druge smješne.
Kakva se šteta može načiniti nekome kada se klanja na javnom mjestu, jel to treba platiti placarinu državi? Što se tiče muzike, u mnogim džamijama se ne može rahat klanjati od muzike iz okolnih kafića. I još, ne treba smetati pijanicama dok pijanče, i otkud da znamo ko je mrzitelj vjere (ne piše mu na čelu!)…

Dnevni list je 2016 godine objavio reakciju mostarskog muftije Salema Dedovića na klanjanje arapskih turista na javnim mjestima. Iz njegovog govora se mogu izdvojiti tri upečatljive poruke:
– da klanjanje na javnom mjestu nije od tradicije muslimana koji žive u BiH niti će ikada biti
– obavljanje namaza u tržnim centrima, na benzinskim pumpama i slično, za nas nije prihvatljivo
– u pitanju je razlika mentaliteta i kulture življenja između Arapa i nas, kod nas je drugačije, svako ima svoje
Komentar: da je Tito živ udjelio bi mu orden za čuvanje komunističkih običaja.
Valjda bi jedan muftija trebao znati da je šerijat iznad tradicije, čak i Bošnjačke, a od tradicije Muhamedovog, sallallahu alejhi ve sellem, šerijata je propisanost klanjanja na javnim mjestima što je od obilježja vjere do Sudnjeg dana!

Šerijatski status klanjanja na javnom mjestu

Po ovom pitanju imamo direktan šerijatski tekst. Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Dato mi je pet stvari koje nisu date nikome prije mene, pomognut sam sa strahom (da me se boje neprijatelji) od mjesec dana hoda, učinjena mi je Zemlja mesdžidom, (mjestom za klanjanje) i čistom (za klanjanje i uzimanje tejemuma), pa kojeg god čovjeka zatekne namaz neka ga klanja…”
Hadis ukazuje na specifičnost Muhameda i njegovog ummeta, da im je propisano i dozvoljeno klanjati na svim dijelovima zemlje a ne samo u bogomoljama što je bila praksa prethodnih vjerozakona.
Tekst dijela hadisa: “kojeg god čovjeka zatekne namaz neka ga klanja” je direktan i nedvosmislen dokaz propisanosti klanjanja muslimanima na javnim mjestima kada god se ukaže potreba za tim. Naravno da musliman ne treba ciljati odlazak na javno mjesto da bi klanjao nego u sklopu svojih svakodnevnih radnih i životnih aktivnosti, na poslu, putu, školi i slično, u sklopu namaskog vremena njemu je propisano da klanja namaz gdje god da se zadesi. Jedina mjesta na kojima je zabranjeno klanjati po šerijatskim tekstovima su mezarja (osim dženaze), kupatila i torovi deva a oko nekih drugih mjesta ima razilaženje. Na Zapadu na aerodromima, hotelima i sličnim javnim mjestima izdvojene su posebne prostorije (musalle) za potrebe muslimana, kako bi obavljali namaz. Tako isto, dio riješenja ovog pitanja kod nas je da se obezbjede prostorije na onim javnim mjestima gdje boravi ili prolazi mnogo muslimana, kao što imamo musallu na benzinskoj pumpi Almy u Zenici, u hotelu Malak u Sarajevu, na aerodromu u Sarajevu, u nekim školama, fakultetima, a o firmama da ne govorim. A i pored toga, muslimanu je propisano da klanja bilo gdje da se zadesi te ne bude u mogućnosti da nađe mesdžid ili nema mesdžida. To što je to nekome nešto novo, naša sredina na to nije navikla, prije nekoliko godina bili su im novi i vjernici sa bradom i pokrivene žene, pa su se morali naviknuti tako isto neka se sada naviknu na ovo jer je ovo od islama, a mi smo društvo koje je u procesu islamskog buđenja što je sasvim prirodno i normalno.

Što se tiče šopinga, turističkih mjesta i slično u kojima zabranjuju klanjati, takva mjesta muslimani mogu i bojkotovati što ima osnova u vjerodostojnom hadisu.

Naime, Sumame ibn Esal, radijallahu anhu, prvak svog plemena iz Jemame (današnji Rijad), bio je zarobljen nakon čega je primio islam i otišao u Mekku da obavi umru. Mušrici Mekke su ispojili neprijateljstvo prema njemu zbog prelaska na islam pri čemu se on zakleo da će ih bojkotovati sa pšenicom koja je dolazila iz Jemame, što je i učinio, sve dok ne dozvoli Poslanik. Mušrici su zamolili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pozivajući se na rodbinske veze da naredi Sumami da prekine bojkot a što je on i učinio. Hadis je muteffekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Sa njim učenjaci dokazuju propisanost ekonomskog bojkota nemuslimana kada ispolje neki vid lošeg ophođenja prema muslimanima.

I na kraju…
Tito je mrtav, komunisti na aparatima a IZ-o u procesu postkomunističkog dohavizavanja. Bošnjače muslimane uzmi abdest prije nego iz kuće izađeš i klanjaj gdje te namaz zatrefi: u džamiji, na poslu, u školi, fakultetu, benzinskoj, autobuskoj i tome slično, to ti je od vjere, budi ponosan i ljubomoran na nju, vakat je da se bezbožnici stide i kriju.

A Allah daje tevfik kome hoće.