PROPIS ODJELJIVANJA OD RODITELJA

PITANJE: Eselamu alejkum.
Imam jedno pitanje za vas. Živimo u zajednici s muževim roditeljima. Oni su tradicionalni, i očekuju od nas ponašanje kakvo su oni imali u svoje vrijeme. To zahtjeva da od njih tražimo izun za izlazak kada idemo negdje. Nisu u vjeri, i muž je zamolio da ne puštaju muziku dok smo mi tu u prisustvu, a oni nekad rade u inat. Muž je rekao da hoće da se odjelimo od roditelja, a ona kune, da i nama naša djeca budu takva, i da mu neće halaliti ako izađe, da zaboravi na nju.
Da li ima pravo to kazati, i da li je muž grešan kod Allaha u vezi s njihovim zahtjevima prema nama?
Da vas Allah nagradi.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

U osnovi nema smetnje sa šerijatske strane da se punoljetni oženjeni sin odijeli od roditelja. Svaka porodica (bračni par) ima pravo na svoju privatnost i svoj odvojen život.

A ako se u zajednici (zajedničkom životu oženjenog sina sa roditeljima) ne mogu praktikovati islamski propisi onako kako to vjera Islam zahtijava jer to roditelji ne žele, poput nemiješanja muškaraca i žena pri sijeljenju i posjeti gostiju, neslušanja muzike i slično, onda je sinu propisano da čim stekne uslove da se odvoji od roditelja kako bi mogao da uspostavi islamski život u svojoj porodici i živi svoj život.

Odjeljivanje sina od roditelja kada oni sa time nisu zadovoljni ne predstavlja neposlušnost prema njima, bez obzira kako to oni tumačili i na kakve se običaje pozivali. Običaji bilo kojeg naroda nisu iznad Šerijata.

Sinu nije dozvoljeno da se odijeli od roditelja u sljedećoj situaciji:

– ako su roditelji (ili jedno od njih) stari ili bolesni i potrebno je da se neko o njima brine,

– a roditelji nemaju nikoga drugog (drugog sina ili kćerku i slično) mimo sina da se o njima stara i brine,

– ako bi se sin odijelio od roditelja tako da bi bio daleko od njih i ne bi im moga bio na usluzi.

U ovom slučaju sinu nije dozvoljeno da se odijeli stanujući daleko i udaljeno od njih pri čemu im ne bi mogao pomagati i služiti.

Na ovo ukazuju riječi Uzvišenog: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim“. (El-Isra, 23)

Iz ovog ajeta i drugih sličnih argumenata učenjaci su zaključili da su djeca obavezna roditelje pomagati i hizmetiti kada ostare (ili budu bolesni) a nema im ko biti na usluzi.

A ako roditelji (ili jedno od njih) nisu stari niti bolesni, i mogu se samo o sebi brinuti, ili ako su stari ili bolesni i potrebna im je pomoć a ima ih ko hizmetiti i pomagati ili se sin odijeli u njihovom komšiluku tako da im može biti na ispomoći i usluzi kad god zatreba, onda nema smetnje da se odijeli od njih.

Prema tome, u svakom slučaju sinu je dozvoljeno da se odijeli od roditelja samo je pitanje kada smije stanovati i živjeti daleko od njih a kada ne.

Ako majka kune sina zbog odjeljivanja ili mu neće halaliti zbog toga njeno ponašanje (koje je šerijatski neosnovano i neprihvatljivo) ne treba biti prepreka namjerama sina niti se treba toga bojati ako joj se time njoj ne čini nepravda.

Mnogi roditelji se tako ponašaju zbog džehla, slijeđenja strasti ili čistog lopovluka i zloupotrebe svog roditeljskog prava, zato ne treba biti naivan i nasjedati na takvo ponašanje. Sa njima treba lijepo, blago, mudro, s ljubavlju i spoštovanje, ali ne na uštrb vjere ili ličnog privatnog života.

Detaljnije o uslišavanju dove roditelja protiv djece možete naći na ovom linku:

https://zijadljakic.ba/da-li-se-uslisava-dova-roditelja-protiv-svoje-djece/

Ve billahi tevfik.