TRAŽENJE RAZVODA BRAKA OD STRANE ŽENE ZBOG NESTANKA BRAČNE LJUBAVI
Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina:
Prvi je davanje talaka (tj. puštanje žene) koje je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Zato žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.
Drugi način je traženje poništenja bračnog ugovora (takozvani fesh), svejedno bilo to od strane muža ili žene, a koji ima svoje razloge, povode i uvjete. Poništenje bračnog ugovora može dati samo kadija (šerijatski sudija), a u slučaju nepostojanja zvaničnog kadije učenjak ili daija.
Treći način prekidanja bračnog ugovora između supružnika je da žena zatraži od muža da joj da talak (tj. da je pusti, a talak je isključivo njegovo pravo) iz određenog razloga uz obavezu vraćanja vjenčanog dara (mehra) mužu (ova vrsta prekidanja braka u islamskom pravu se zove hul’u). Ovakav način prekidanja bračnog ugovora se može učiniti bez posredovanja kadije (šerijatskog sudije), ako muž pristane na zahtjev žene. A ako on odbije da joj da talak a ona ima opravdan razlog, o čemu će biti govora u narednom dijelu teksta, onda je kadiji dozvoljeno da im poništi bračni ugovor.
U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez opravdanog razloga, našto upućuje jasan hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Koja god žena bude tražila od svog muža razvod braka bez opravdanog razloga, biće joj zabranjen miris Dženneta”[1].
Neki čovjek je u vrijeme hilafeta Omera, radijallahu anhu, rekao svojoj ženi: „Zaklinjem te Allahom da mi kažeš da li me voliš?“. Pa mu je odgovorila: „Eh, kad si me zakleo, moram ti reći da te ne volim“.
Čovjek je otišao Omeru, radijallahu anhu, i obavijestio ga o tome. Pa je Omer, radijallahu anhu, naredio da je dovedu. A zatim je pitao: „Ti si rekla svome mužu: ne volim te?“. Odgovorila je: „O emire pravovjernih, zakleo me Allahom, zar da ga lažem?“. Kaže Omer, radijallahu anhu: „Da, slaži ga. Nije svaka kuća (brak) izgrađena na ljubavi. Nego ljudi žive jedni s drugima zbog islama i porijekla“. Predaju bilježe Begavi u Šeruhussune (13/120) i Alauddin El-Hidi u Kenzul-‘ulmmal (16/550).
Međutim, da bi ženi bilo dozvoljeno da traži razvod braka od svoga muža uvjet je da se žena boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu zato što ga mrzi (prezire) iz određenog razloga. Žene može zamrziti svoga muža zbog njegovog ružnog izgleda, lošeg ahlaka, nepraktikovanja vjere, starosti, slabosti i slično, pa se zbog toga boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. U tom slučaju dozvoljeno joj je da traži razvod braka s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela[2].
Dokaz za ovo je ajet: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi”. (El-Bekare 229) I hadis od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem stoji da je žena Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhu, došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Allahov Poslaniče, ne nalazim Sabitu mahanu ni u vjeri niti u ponašanju, ali se bojim nezahvalnosti (kufrul-a’šire)”. A on je upita: “Hoćeš li mu vratiti njegov vrt?” Ona odgovori: “Hoću”. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu: “Uzmi vrt i daj joj talak (tj. pusti je)”[3].
Ve billahi tevfik.
(preuzeto iz knjige “U islamu je odgovor” str. 248-250)
[1] Ebu Davud (2226), Tirmizi (1178) i Ibn Madže (2055), a šejh Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u Irva’ul-galil (2035)
[2] Vidjeti: El-Mugni (7/51)
[3] Buharija (5276)
