NAPAŠTANJE RAMAZANA ZBOG TRUDNOĆE
PITANJE: Esselamu ‘alejkum, htjela bih da mi odgovorite na pitanje u kojem se radi o sljedecem:
Naime, prosli Mubarek mjesec Ramazan me zadesio u devetom mjesecu trudnoće, postila sam 3 dana i imala zdravstvenih problema, te sam naravno morala mrsiti. Krajem Ramazana sam se porodila i tako znači nisam bila u prilici da postim. Kada je prosao nifas, nisam mogla napaštati dane jer sam dojila bebu, pokušala sam da postim al nisam mogla izdržati. Nadala sam se da ce beba kad ojača malo manje dojiti u smislu da ću joj bar jedan obrok moći zamijeniti sokićem ili čajem al ona to odbija tako da jos uvijek samo doji i mnogo me iscrpi. Bojim se da će me zadesiti i drugi Ramazan a da ovaj prošli nisam napostila pa da li postoji neko rješenje da se iskupim koje je naravno propisano šeriatom. Čitala sam na nekim portalima više misljenja pa me zbunjuje šta da uradim, dal se ipak mora napostiti svaki dan ili nahraniti siromahe ili oboje?
Allah Vas nagradio svakim dobrom. Unaprijed zahvalna
ODGOVOR: Alejkumusselam.
Iz tvog pitanja se razumije da si većinu dana Ramazana mrsila zbog trudnoće a manji broj dana mrsila zbog nifasa, a različit razlog mršenja obavezuje i različit propis.
Što se tiče žene koja mrsi određene dane Ramazana zbog nifasa zato što joj u stanju nifasa nije dozvoljeno da posti a i ako bi postila post joj nije ispravan, ona je obavezna nakon Ramazana da naposti te dane dan za dan. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “U vrijeme Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mi bi bile u stanju hajza pa nam je naređivano da napostimo propušteni post a nije nam naređivano da naklanjamo propuštene namaze”. Hadis govori o hajzu a isti propis se odnosi i na nifas po idžmau učenjaka.
A ako bi se desilo da iz opravdanog ili neopravdanog razloga žena ne bi napostila dane koje je mrsila učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uz napaštanje posta, oko čega nema razilaženja da je obavezna, treba da za svaki dan nahrani jednog siromaha. Najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, je da nije obavezna nego da joj je to mustehab, jer nema dokaza koji na to obavezuje.
A što se tiče trudnice koja mrsi određene dane Ramazana zbog trudnoće, nema razilaženja među učenjacima da joj je dozvoljeno da mrsi te dane, svejedno bojeći se za sebe ili za dijete. A oko napaštanja tih dana od učenjaka se prenosi četiri mišljenja.
Prvo mišljenje – da je obavezna i napostiti i nahraniti siromaha za svaki dan.
Ovo je stav Malika, Šafije i Ahmeda, s tim da je kod šafija i hanabila dužna samo napostiti ako je se mrsila zbog straha za sebe, odnosno zbog straha za svoje zdravlje. Dokaz im je kijas na musafira i bolesnika za napaštanje, hranjenje siromaha to dokazuju eserom (predajom) koja se prenosi od Ibn Abbasa.
Drugo mišljenje – da je obavezna samo napostiti.
Ovo je mezheb Evzaija, Sufjana Es-Sevrija, Ebu Hanife i njegovih učenika, Malika, Ebu Sevra i drugih. Dokaz im je kijas na musafira i bolesnika.
Treće mišljenje – da je obavezna samo nahraniti bez napaštanja.
Na ovom stavu su Ibn Abbas i Ibn Omer, radijallahu anhuma, Ishaka Rahuveje a odabrao ga je i šejh Albani. Ovo dokazuju eserima (predajama) koje se prenose od ova dva ashaba, koje su vjerodostojne, u kojima nije došlo da trebaju i napostiti.
Četvrto mišljenje – da nije obavezna ni napostiti ni nahraniti siromaha. Na ovome je Ibn Hazm koji smatra da je obavezivanje trudnice (i dojilje) da napaštaju a čak i nahrane obavezivanje sa onim što je nije Uzvišeni Allah obavezao. Jer mi imamo dokaze da je napaštanje obaveza musafiru, bolesniku, ženi u stanju hajza ili nifasa i onom ko namjerno povrati, a za trudnicu i dojilju nema dokaza niti za napaštanje niti za hranjenje.
Odabrano mišljenje, a Allah zna nabolje, je treći stav učenjaka, tj. da je obavezna samo nahraniti bez napaštanja.
Ve billahi tevfik.
