Kratki odgovori
PODIZANJE KAŽIPRSTA (da li je to od islama)
PITANJE:
Selam alejkum šejh. Kakav je stav islama po pitanju pokazivanja kažiprsta (
), kao znaka isticanja jednoće Uzvišenog Gospodara. Da li takav čin ima utemeljenja u šerijatu – je li to bila praska prvih generacija i da li treba izbjegavati isto? Dosta je to zastupljeno u našem podneblju među muslimanima, pogotvo prilikom slikanja. Allah vam podrio svaki hajr.
), kao znaka isticanja jednoće Uzvišenog Gospodara. Da li takav čin ima utemeljenja u šerijatu – je li to bila praska prvih generacija i da li treba izbjegavati isto? Dosta je to zastupljeno u našem podneblju među muslimanima, pogotvo prilikom slikanja. Allah vam podrio svaki hajr.
ODGOVOR:
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Podizanje, pokazivanje ili išaret kažiprstom u hadiskim tekstovima je došlo u tri slučaja:
Prvi slučaj- išaret kažiprstom na sjedenju prilikom Et-tehijjata.
U vjerodostojnim hadisima od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma (Muslim) i Vaila ibn Hudžra, radijallahu anhu (Ebu Davud, Nesai i Ahmed) je potvrđeno da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na tešehudu stavio desnu ruku na stegno desne noge, sakupivši sve prste osim kažiprsta (Muslim), ili srednji prst i palac bi stavio u halku, dva manjs prsta sakupio a kažiprstom išaretio (Ebu Davud).
Oko načina išareta prstom na tešehudu četiri mezheba imaju četiri različita mišljenja i tumačenja.
Drugi slučaj- podizanje kažiprsta od strane hatiba kada dovi na hutbi.
Bilježi Muslim, Ahmed i Nesai od Umare ibn Ruejbe, radijallahu anhu, da je vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na minberu dok drži hutbu kada dovi da podigne kažiprst.
Slično prenosi Sehl Ibn S’ad, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na hutbi pri dovljenju išaretio sa kažiprstom a palac i srednji prst bi spojio u halku. (Ebu Davud i Ahmed, u hadisu ima slabosti)
Treći slučaj- zabrana pozdravljanja podizanjem prsta bez izgovaranja selama.
Bilježi Tirmizi od Amra ibn Šuajba, on od njegovog oca a otac od njegovog djeda, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Nije od nas ko oponaša nekog drugog mimo nas, nemojte oponašati Židove niti kršćane, jer Židovi pozdravljaju išareteći prstima a kršćani pozdravljaju išareteći šakom.”
Tirmizi ovaj hadis ocjenjuje slabim jer je u lancu prenosilaca Ibn Lehij’a koji je mudellis (vrsta slabosti kod ravije)
Bilježi Nesai od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte pozdravljati kao što pozdravljaju Židovi jer oni pozdravljaju glavom, šakom i išaretom.”
Ibn Hadžer ovaj hadis ocjenjuje dobrim a šejh Albani prvi hadis ocjenjuje dobrim na osnovu više rivajeta.
Neki muhadisi sve rivajete na ovu temu ocjenjuju slabim bez da jedni druge podupiru i daju snagu, dok neki na osnovu više rivajeta prihvataju značenje ovih hadisa.
Sa hadisom se dokazuje pokuđenost pozdravljanja podizanjem prsta ili šake ako se pri tome ne nazove selam.
Ova pokuđenost se odnosi na onog ko je u mogućnosti da izgovori riječi selama dok je propisano tako pozdraviti onome ko nije u mogućnosti izgovoriti selam, poput klanjača, osobe koja je udaljena ili nijeme/gluhe osobe i slično. Ovo navodi Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha a od njega prenosi Ibn Hadžer u komentaru Buharije.
Također, navode da se pokuđenost nazivanja selama išaretom bez izgovaranja zbog hadisa kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od Esme bint Jezid, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored skupine žena koje su sjedile u mesdžidu pa ih je poselamio išareteći svojom rukom (izgovorio selam i išaretio). Hadis je hasen (dobar).
Prema tome, ova tri stanja su ono što je došlo u šerijatskim tekstovima oko podizanja i išareta prstom ili rukom.
Konkretan odgovor na pitanje je sljedeći:
–nije mi poznato da ima šerijatski tekst ili govor uleme o tome da je od islama podignuti ili išaretiti kažiprstom kao potvrda Allahove jednoće, tevhida ili monoteizma,
–biti ubjeđen i smatrati da je to pohvalno i od islama zahtjeva šerijatski argument u protivnom je upitno i sporno.
Kao što kaže imam Malik, ono što nije bila vjera za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba zasigurno ne može biti ni danas.
Ve billahi tevfik
