PRIČA O TOME KAKO ME RASTUŽILA KNJIGA ‘NE TUGUJ’

Pokloni zbližavaju ljude uopšteno, povećavaju bliskost već bliskih, otklanjaju i ublažavaju razloge nerazumijevanja i netrpeljivosti, oni su mali znaci pažnje i ljubavi, o blagodatima hedija može se nadugo pisati. Kupio sam dragoj osobi poklon za koji sam bio ubjeđen da će joj mnogo značiti. A kako i ne bi?! Riječ je o knjizi ‘Ne tuguj’ od šejha, doktora Aida El-Karnija, 11-sto izdanje.

Ovu knjigu sam još davno pročitao na arapskom jeziku i ako bih imao neku knjigu, mimo šerijatskih, Kur’ana i sunneta, koju bih toplo preporučio svakoj osobi da je posjeduje, iščitava i uživa u njoj, to je baš ova. Međutim, jednom prilikom me osoba kojoj sam poklonio knjigu na našem jeziku, pitala o jednom poglavlju koje je imalo neobične, čudne i kontradiktorne rečenice. Pa sam uporedivši prijevod i originalni tekst na arapskom uvidio da je poglavlje potpuno pogrešno prevedeno, neke rečenice su ubačene, neke izbačene, neki dijelovi nisu prevedeni nikako, kao da čitaš dva potpuno različita teksta! Upoređujući ostala poglavlja i tematike iznenadio sam se da je kompletan prijevod pun nevjerovatnih grešaka.

Ovo me podsjetilo na jedan poznati događaj (priču) koji se desio prije pojave islama a koji navode arapski književnici i pjesnici kao klasičan primjer uloge i značaja koju u prevođenju igra prevodilac knjige jer prevodilac je kao novi pisac, ljudi su prepušteni njegovoj sposobnosti i emanetu.

Naime, jedan od posljednjih arapskih kraljeva Iraka prije islama Nu’man ibn Munzir ibn El-Munzir ubio je Adijja ibn Zejda u sukobu koji se desio među njima. Zejd ibn Adijj, sin ubijenog je bio prevodilac arapskog jezika na dvoru kod Kisre, namjesnika Perzije. Tražio je način da se osveti Nu’manu za svoga oca. Obavijestio je Kisru da kralj Arapa u Iraku Nu’man, koji je bio pod vlašću Perzije ima prelijepe kćerke, pri čemu ga je naveo da isprosi jednu od njih. Tako je i bilo. Kisra je prosio jednu njegovu kćerku preko svoga izaslanika. Međutim, Nu’man nije bio zadovoljan da uda svoju kćerku za perzijskog cara pa je odgovorio Kisri preko izaslanika da car Perzije ima bolji izbor u biserima Iraka (na arapskom ‘meha el-Irak’) to jeste Perzijankama lijepih očiju iz Iraka mimo Arapkinja. Pošto u arapskom jeziku konstrukcija ‘meha el-Irak’ ima dva značenja koja su tada bila rasprostranjena. Jedno- žene lijepih očiju iz Iraka, drugo- divlje krave Iraka. Prevodilac Zejd ibn Adijj je iskoristio priliku da se osveti za svoga oca pa je Kisri preveo da mu je kralj Arapa iz Iraka poručio kao odgovor na njegovu prosidbu da on ima lijep izbor u divljim kravama Iraka dodavši da time optužuje cara Perzije Kisru kako ima nastrane sklonosti. Kisra se mnogo naljutio, naredio je da privedu Nu’mana a zatim ga kaznio tako što su pustili slona da ga zgazi svojim stopalima. (Eš-Ši’aru veš- Šuar’a, 1/223)

Ukratko o knjizi ‘Ne tuguj’

Knjiga ‘Ne tuguj’ je bestseler u islamskim zemljama zadnjih dvadesetak godina, prevedena je na desetine jezika, a štampana na arapskom u preko 10 miliona primjeraka. Šejh doktor Aid El-Karni u ovoj knjizi govori o mnogim ‘bolestima’ koje spopadaju savremenog čovjeka od nervoze, brige, stresa, raznih musibeta,…
U tretiranju spomenutih tematika vraća se na kur’anske ajete, sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mudrosti muslimanskih i nemuslimanskih autora, poslovice i arapsku poeziju, također sve je zaodjenuo istinitim pričama i događajima iz islamske historije i savremenih dešavanja, uz prelijepa i duboka zapažanja.
Još kad dodamo da je on učen u šerijatskim znanostima a ujedno i književnik i pjesnik to ljepoti ove knjige daje dodatnu notu. Sam autor kada je upitan o svojoj knjizi nakon što je doživjela toliku popularnost rekao je da se i on često vraća na iščitavanje iste. I zaista je knjiga tog tipa da se konstantno i stalno možeš vraćati na nju i iščitavati je a da ti nije dosadna, prežvakana i iscrpljena, njena posebna vrijednost je što zrači nevjerovatnim optimizmom i pozitivnim gledanjem na raznorazna stanja kroz koja čovjek u životu prolazi.

Tužna strana knjige ‘Ne tuguj’

Tragedija ove knjige kod nas je njen prijevod: greške, nepreciznosti, samovoljno dodavanje i oduzimanje u odnosu na originalni tekst prelaze granicu normale, kao da čitaš drugu knjigu čiji je autor prevodilac.

Knjiga je puna netačnosti prijevoda, a ja ću navesti samo nekoliko primjera.

1-Prevodilac je preveo priču na sljedeći način:
Kisra i kokoš
Jedno staro perzijsko predanje govori o moćnome kralju Kisri i jednoj ubogoj starici koja
je živjela u trošnoj kućici kraj njegova sjajnog i veličanstvenog dvora. Starica nije imala ništa od imovine do jedne kokoške koja je jednog dana pobjegla iz dvorišta i otišla u selo. Starica se pouzdala u Boga i otišla tražiti kokoš. Tada je kralj odlučio proširiti svoj dvor te brzo poruši trošnu kolibicu i počne planirati proširenje. Kada se starica vratila i vidjela da joj od doma ništa nije ostalo, uzviknula je: “Ja bijah odsutna, a gdje si bio Ti, Bože, kad su mi ovaj zulum učinili?” To je čuo Kisrin sin koji je uzeo nož i ubio oca koji se otišao odmarati. Dakle, pravda je bila brza. “Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima kojima se, pored Njega, klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi – niko ne može na Pravi put uputiti” (Ez-Zumer, 36). (238. strana)

Prijevod u originalu:
Kisra i kokoš
Navodi perzijski mudrac Buzredžemher da je neka perzijska starica imala kokošku zatvorenu u kokošinjac blizu dvorca vladara Kisre. Otputovala je u drugo selo pri čemu je izgovorila: “Gospodaru moj ostavljam Ti u emanet kokošku.” Dok je bila odsutna Kisra je nasrnuo na njen kokošinjac kako bi proširio svoj dvorac i njegov vrt. Njegovi vojnici su zaklali kokošku i srušili kokošinjac. Vratila se starica, podigla pogled prema nebesima i rekla: “Gospodaru moj, bila sam odsutna a gdje si Ti?”
Pa je Allah bio pravedan prema njoj i kaznio radi nje počinioca. Kisrin sin je nasrnuo na svoga oca sa nožem i ubio ga dok je bio u postelji.
“Zar Allah nije dovoljan svome robu a oni te plaše onima kojima se pored Njega klanjaju.”
(Ez-Zumer, 36)

Komentar na ovakav prijevod je suvišan, kao da su dvije različite priče.

2-Kaže prevodilac: “Tako je naprimjer većina učenjaka u društvu imala status roba, poput Ataa, Seida ibn Džubejra, Katade, Buharije, Tirmizije i Ebu Hanife. Sa druge strane većina velikana u nauci bili su lišeni vida poput Ibn Abbasa, Katadea, El-A’meša, Ibn Ummu Mektuma i Jezida ibn Haruna, …” (Str. 239)

Po ovome ispade da su većina učenjaka bili robovi poput Buharije, Tirmizija, Ebu Hanife i spomenutih, a uz to po prevodiocu većina velikana su bili slijepi.

Ispravan prijevod na arapskom gornjih rečenica glasi: “Mnogi od učenjaka su bili porijeklom (potomci) od oslobođenih robova, poput Ataa, Seida ibn Džubejra, Katade, Buharije, Tirmizija i Ebu Hanife. I mnogi od oštroumnih ljudi svijeta i učenjaka šerijata su bili slijepi poput Ibn Abbasa, Katadea, El-Ea’meša, Ibn ummu Mektuma i Jezida ibn Haruna, …”

Prema tome, niti je autor, šejh Aid El-Karni rekao ‘većina učenjaka’ niti je riječ o robovima nego o potomcima oslobođenih robova a ovakva greška je krupna i velika.

3- Naslovi nekih poglavlja:

Prevodilac je preveo naslov:
“Ne budi parazit” (str. 19)
A ispravno je:
“Nemoj biti bezličan”

Prevodilac je preveo naslov:
“Znaj da će svaki nepravednik pred Allaha doći”
(str. 238)
A ispravno je:
“Prepusti onog ko ti zulum čini Allahu”.

Prevodilac je preveo naslov:
“Loša se lađa nekad pokaže jako korisnom”
(str. 239)
A ispravno je:
“Lađa mahane ponekad bude lađa savršenstva”

Prevodilac je preveo naslov:
“Ko želi lijep život okitit će se s ovih deset lijepih osobina” (str. 183)
A ispravno je:
“Deset cvjetova koje ubire onaj koji želi lijep život”

4- Prijevod nekih rečenica.

Prevodilac je preveo:
” 2. Zaboravi prošlost i sve ono što je ona donijela, jer ćete to dovesti do velikog nemira i ludila.” (str. 114)
U originalnom tekstu je došlo:
” 2. Zaboravi prošlost i ono što je bilo u njoj jer voditi brigu o onome što je bilo i završilo je glupost i ludost.”

Prevodilac je preveo:
“5. Ugodan i sretan život čine čvrsta vjera i pouzdanje u Allaha, dž.š., kao i dobra djela.”
(str. 114)
U originalnom tekstu je došlo:
“5. Vjerovanje u Allaha i dobro djelo su lijep i sretan život.”

Prevodilac je preveo:
“7. Iskren rob treba znati kako se sve zbiva s Božijim znanjem i određenjem.” (str. 114)
U originalnom tekstu je došlo:
“7.Na robu je da zna da sve što se dešava biva Allahovim kaderom.”

Prevodilac je preveo:
“9. Pripremi se za najteže uvrede.” (str. 114)
U originalnom tekstu je došlo:
“9. Pripremi samog sebe da te zadesi najgora moguća solucija.”

Prevodilac je preveo:
“23. Većina strahova pokaže se lažnim.”(str. 115)
U originalnom tekstu je došlo:
“23. Većina onoga čega se neko plaši, ne bude.”

Prevodilac je preveo:
“28. Prođi se lažnih uzbuna i ne vjeruj pesimističnim ljudima.” (str. 15)
U originalnom tekstu je došlo:
“28. Ostavi lažne vijesti i nevjeruj glasinama.”

Prevodilac je preveo:
“Neznanje ubija osjećaje, upropaštava život i godine.” (str. 59)
U originalnom tekstu je došlo:
“Neznanje je smrt za srce, klanje života i upropaštavanje životnog vijeka.”

5- U poglavlju koje govori o zavisti (str. 30) prevodilac na četiri mjesta u različitim rečenicama riječ ‘hasid’ koja znači ‘zavidnik’ prevodi sa ‘zavisnik’, što je nevjerovatna stvar.

6- Primjer ubacivanja i izbacivanja onoga čega nema u tekstu originala
Kaže prevodilac:
Ugledaj se na iskušane
Kad nestane sreće i radosti,
vidiš li išta osim iskušenja?
U takvim trenucima sav svijet pocrni
u tvojim očima.
Samo primjećuješ nesrećnika,
u svakoj kući čuješ naricanje… (str. 32)

A u originalnom tekstu je došlo sljedeće:
Uzmi utjehu u iskušanima
Okreni se desno i lijevo,
pa da li ćeš vidjeti osim iskušane?
Vidiš li išta drugo osim nesrećnike?
U svakoj kući je narikača…

Odakle je prevodilac došao sa ovom rečenicama:
“Kad nestane sreće i radosti..”
“U takvim trenucima sav svijet pocrni
u tvojim očima..”

Dok: “Okreni se desno i lijevo..” iz originalnog teksta prevodilac uopšte nije naveo.

Ponavljam, ovo su samo neki primjeri promašaja u prijevodu.

Zamislite, knjiga ima svoga autora i neko želi da je prevede na drugi jezik te u tom procesu dodaje rečenice koje nepostoje, ne prevodi dijelove nekih rečenica ili čitave rečenice nekih poglavlja, mijenja kontekst značenja mnogih rečenica, pogrešno prevede neke od njih. Nigdje ne piše prilagođeno ili izmjenjeno, dakle sve se pripisuje autoru, a toliko nedopustivih propusta se napravi.

Šteta za ovako korisnu i lijepu knjigu da je upropasti loš prijevod. A ovo je generalno poznati problem u prevođenju naročito čisto šerijatskih knjiga sa arapskog na naš jezik, da ih prevode nedovoljno stručni i kompetentni ljudi. Knjige iz akide, fikha, tefsira i hadisa ne mogu ispravno prevesti oni koji nemaju šerijatskog znanja iz te oblasti jer sve ove znanosti imaju svoje termine koji se ne prevode po doslovnom značenju arapskog jezika.

I na kraju, odlučio sam prevesti sa arapskog dio jednog poglavlja ove neprikosnovene knjige koje bi svakog od nas trebalo baciti u razmišljanje, podstaknuti na zahvalnost Uzvišenom Allahu i motivisati da što manje tugujemo jer od svakog musibeta ima još veće iskušenje.

“Koliko ima nesreća a koliko ima strpljivih,
nisi ti jedini koga je zadesila nevolja.
Možda je tvoja nevolja neznatna i mala
u poređenju sa drugima.
Koliko bolesnih ljudi godinama leži na krevetu
prevrćući se na desnu i na lijevu stranu,
jecaju od bola i vrište od bolesti.
Koliko zatvorenika godinama nije vidjelo
svojim očima sunce, ne zna ništa drugo
mimo svoje tamnice.
Koliko je ljudi i žena izgubilo užitak svoje jetre (misli se svoju djecu) u cvijetu mladosti i proljeću života.
Koliko je nevoljnika, zaduženih,
unesrećenih i očajnih.
Vrijeme je da nađeš utjehu u ovakvima
i da imaš jekinsko znanje da je ovaj život
zatvor za mumina i kuća tuga i musibeta.
Osvanu dvorci puni sa svojim stanarima,
a omrknu i bez traga nestanu.
Vidiš skupine ljudi zajedno, zdravih tijela,
sa mnoštvom imetka i djece,
a zatim prođu dani, nakon kojih uslijedi
neimaština, smrt, rastanak i bolest. (…)
Ti u Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
imaš primjer.
Na njegovu su glavu stavljali utrobu deve,
stopala su mu krvarila i lice mu je ranjavano.
Bio je okružen u klancu brda,
tako da je jeo lišće drveća.
Protjeran je iz Mekke i slomljen mu je zub.
Potvorena mu je časna supruga i
ubijeno mu je 70 prijatelja.
Izgubio je sina i većinu kćerki
u toku svoga života.
Vezao je kamen za svoj stomak od gladi,
potvoren je da je pjesnik, sihirbaz, prorok,
ludak i lažljivac a Allah ga je svega toga sačuvao.
Iskušenja su nešto što je neminovno,
nema većeg čišćenja od iskušenja.
Još prije ubijen je Zekerija, zaklan Jahja,
ignorisan Musa, a Ibrahim je bačen u vatru.
Ovim putem su išli i imami,
Omer je uprsan krvlju (od uboda nožem),
izvršen atentat na Osmana i zboden je Alija.
Bičevani su učenjaci, zatvarani prvaci
a pobožnaci mučeni: “Zar vi mislite da ćete ući u Džennet a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolesti, i toliko su bili uznemiravani..” (El-Bekare, 214)” (str. 60-61)